Nemački oštrodlaki pas

PRAVA RASA ZA PRAVOG LOVCA !

Č E S T I T K A


         SRPSKI DEUTSCH DRAHTHAAR KLUB želi članovima Kluba, svim ljubiteljima nemačkih oštrodlakih pasa,  svim pravim lovcima bezbrižne i srećne Novogodišenje i Božićne praznike, dobro zdravlje, mir u 2011. godini, puno dobrih pasa i lovova !

PLAN OBUKE LOVAČKIH PASA

    

     
      Loviti se može samo sa obučenim psom. Pas koji nije obučen ometa lov, i naš i drugih lovaca, i uznemiruje divljač. Dobrog psa možemo imati samo ako ga planski i sistematski obučimo i uvedemo u lov. Ovde mislimo na obuku svestranih pasa, tj. pasa koji love svu divljač i rade i pre i posle pucnja sve potrebne radnje da bi našli divljač i omogućili lovcu  hitac, te da bi našli odstreljenu i ranjenu divljač i doneli je lovcu ili lovca odveli do nje.
      Obuku počnimo samo sa psima koji su zreli za obuku a to je od 8 do 20 meseci (uopšteno oko godinu dana, tj. prvog proleća posle štenjenja) starosti. Period pre početka obuke   koristimo za odgoj, tj. vaspitanje mladog psa i njegovu pripremu za obuku. Pojednostavljeno u periodu do obuke je bitno da se pas dobro formira fizički i psihički i da ne stekne pogrešne navike.

Vaspitanje mladog psa
1. Od odvajanja šteneta od sise moramo pravilno hraniti štene. Kvantitetom i kvalitetom dostupna hrana mora zadovoljiti potrebe mladog organizma u razvoju. Nepravilna ishrana dovodi do zastoja u razvoju i do negativnih procesa koji kasnije utiču na radni učinak psa.Jako je bitno da štene prođe fazu socijalizacije i stekne pozitivna iskustva prema ljudima, a posebno svom vodiču. Kroz igru psa treba pripremiti za obuku, tj. od malena naučiti da uči.
2. Psa držimo u boksu, hranimo ga sami i izbegavajmo preterane kontakte sa drugim osobama. Držanje psa na lancu je negativno u svim aspektima, u dvorištu može doći do stvaranja loših navika, držanje psa u kući dovodi do omekšanja psa na hladnoću i do nepoželjnih kontakata sa ukućanima koji se ne drže pravila gajenja. U boksu pas ne može steći loše navike pre početka obuke, što je izuzetno važno. Oberlander kaže da je 80 % pasa pokvareno pre početka obuke.
3. Sa mladim psom se moramo baviti dnevno najmanje 1 sat.
4. Uvek se ophodimo pažljivo i ljubazno sa štenedom da bi se kod njega razvio preko potrebno poverenje prema dreseru.
5. Držimo ga čisto, čistimo na vreme i redovno od endo i ektoparazita, čuvajmo i zaštitimo od krpelja i dajmo mu potrebne vakcine.
6. Hvalimo puno mladog psa. Neka pohvalu oseća kao nagradu (nagrada – zalogaj). nemojmo podceniti značaj nagrade u vidu hrane. To će nam kasnije puno koristiti.
7. Kad god možemo vodimo ga na teren (lovište). Tražimo divljač i upoznajmo ga sa mirisima divljači na mestu gde je ležala i na njenom tragu. Ne dozvoljavajmo da proganja divljač.
8. Kada je pas udaljen na 20-ak metara od nas i zabavljen nečim pucajmo iz plašljivca i pratimo njegovu reakciju. Ako se ne plaši pucajmo češće i na svim rastojanjima iz plašljivca ili sačmarice sa metkom koji ima samo kapislu. Ako se pas ne plaši u redu je, ako je „osetljiv na pucanj“ moramo napraviti plan privikavanja na pucanj koji ćemo početi kada pas stasa fizički i psihički.
9. Naviknimo ga na povodac (povodac je „osnovno sredstvo“ obuke od neprocenjivog značaja koji ćemo tek kasnije shvatiti) i od malena ga učimo da mirno prati vodiča pored leve noge. Pas treba da je, van boksa, ili na povodniku ili pod budnom kontrolom vodiča. Ne dozvoljavajte mu izlete i samostalna udaljavanja.
10. Naučimo ga na njegovo mesto. Na komandu mora otići na svoje mesto i leći. Nikada ga ne kažnjavati na njegovom mestu !
11. Komandu izdajmo – komandujmo samo kada pas zna šta treba da uradi i šta tražimo od njega.Budimo dosledni, komandujmo samo ako pas može da izvrši komandu i ako mi možemo da ga primoramo na to. Posle komande nema odustajanja od izvršenja.
12. U periodu vaspitavanja mladog psa izbegavajmo kažnjavanje koje može izazvati nepoverenje psa prema vodiču.
13. Obezbedimo redovno dnevno kretanje mladom psu. Kako raste potrebno mu je sve više kretanja. Samo kretanje obezbeđuje pravilan razvoj organa, izdržljivost i fizičku snagu koja je kasnije neophodna psu u lovu. Na početku ga vodimo peške, zatim pored bicikla pa mopeda uz poštovanje postepenog sticanja kondicije (dužine ture). Nemojmo prefosirati mladog psa odjednom! Uvek je najbolje slobodno kretanje u kome se pas umori. Partner u igri (drugi pas) dobro dođe. Za vreme istrčavanja biciklom ili mopedom nemojmo psa ostaviti daleko iza sebe, sačekajmo ga, zovimo.
14. U proleće počinje priprema mladog psa za ispit urođenih osobina. Cilj ispita je da se procene nasleđene osobine mladog psa i njegovi prirodni nagoni.Prema psu treba biti realan: ako mladi pas do godinu dana ne prati sa voljom trag zeca stotinak metara i ne traži energično i sa voljom nije vredan truda oko obuke.
Na ispitima urođenih osobina i uzgojnim ispitima se ispituju discipline nos, rad na tragu, pretraživanje, stajanje (kod ptičara) i ponašanje na pokrenutu divljač, karakter psa i njegova vodljivost. Pored ovih disciplina vodič treba da ispita psa još na lovačku strast svog „učenika“, njegovu inteligenciju, tj. volju za učenjem, upornost i izdržljivost i ljubav prema vodi. Kod nas nije uopbičajeno da se od ptičara traži oštrina kao kod matičnih klubova za nemačke ptičare ali nije na odmet.
    Bez obzira da li ćemo izvesti psa na ispit ili ne (a trebalo bi i zbog ispitivanja uzgojne vrednosti i roditelja i nasleđenih osobina mladog psa koji odlučujuće utiču na njegovu kasniju upotrebljivost kao lovnog psa) moramo sami rasčistiti sa osobinama mladog psa koje su potrebne za lov, i u krajnjem slučaju utvrditi da li je pas vredan truda koji se ulaže u obuku a koji nije ni mali ni zanemarljiv. Posebno je važno ispitati i biti načisto sa karakterom mladog psa.Način utvrđivanja osobina mldaog psa je tema drugog članka, sada smo već stigli do obuke.
   Obuka mladog psa, tzv. osnovna obuka, počinje obično 1. (ili oko 1.) marta. Pri osnovnoj obuci se moramo pridržavati sistema i plana obuke i principa postepenosti, što znači da novu radnju počinjemo da učimo kada je prethodnu pas shvatio. Kada pas shvati – „nauči“ radnju stalnim ponavljanjem kroz vežbe namećemo psu model ponašanja koji nama odgovara. Pas uči samo stalnim ponavljanjem. Ponavljanje je izuzetno važno! Svakodnevno obučavajmo psa 15 – 20 minuta. Ne više od pola sata! Prvi deo dnevne obuke je uvek ponavljanje naučenog. Toliko vremena može svako odvojiti svaki dan. Ako pas slabije napreduje radimo više. Brzanje daje kuse rezultate. Glavna osobina dresera je strpljenje, razmišljanje „psećom logikom“ i brzo, skoro munjevito, reagovanje kako pohvalom tako prinudom. Takoreći treba "čitati misli" mladom psu i reagovati pre nego što pogreši. Prvo obuku radimo na povodcu, zatim na dugom povodcu, pa u ograđenom prostoru i na kraju u prirodi bez povodca uz uznemiravajuće faktore da bi učvrstili poslušnost psa.
  
   Kaledndar obuke smo podelili u periode od dve nedelje. U proseku je ovaj vremenski period dovoljan za savlađivanje pojedinih radnji ili grupe radnji ako svakodnevno radimo sa psom.

Ima vremena i za vežbanje i ponavljanje na pretek. Zadatke koje je pas naučio i dalje ponavljajmo, usavršavajmo. Ako obuku počnemo 1. marta do 1. oktobra je možemo u potpunosti završiti.
   Samu obuku delimo na osnovnu obuku ili obuku poslušnosti i uvođenje pasa u lov.
  
   U osnovnu obuku spadaju radnje uz nogu, sedi, lezi, stoj, dođi, aport, daun, puzanje, lajanje na komandu i odloživost . Osnovnu obuku treba da završimo za oko 2 meseca (7 – 8 nedelja), zatim radimo uvođenje u lov, tj. primenu naučenog u lovištu. Za osnovnu obuku je potrebno imati plan obuke sa razrađenim tehnikama obuke za pojedine radnje, i potrebna su pomagala: kratki i dugački povodac, obična i bodljikava ogrlica, razni aportoci, punjene kože, pištaljka, prutić, praćka i parče lanca, pecaljka, i mirno neograđeno i ograđeno mesto za rad sa psom (prostor veličine 5 do 10 ari).
  
   U uvođenje u lov spada učenje pretraživanja u polju, navikavanje na pucanj, stajanja na divljač kod markiranata, upravljanje kretanjem psa, mirnoća na pokretanje divljači, mirnoća na hitac, izrada traga i vlečke, šaranje i grmarenje u šumi, rad na krvnom tragu, aport iz vode, izrada plovnog traga patke i pretraživanje zarasle vodene površine (šaranje u vodi).
     Ako ne želimo da radimo krvni trag ne moramo u osnovnoj obuci psa učiti lajanju. Za uvođenje u lov je potrebno lovište sa vodom i šumom, živa i odstreljena divljač i krv divljači za veštački trag.
  
   Ponekad zatreba pomoćnik i teletakt. Pomoćnik bi trebao i sam da bude iskusan vodič, ali u svakom slučaju mora da radi pod nadzorom dresera. Teletakt se upotrebljava samo po završetku osnovne obuke, kada drugi metodi prinude ne uspevaju, a pas je psihički „snažan“, i to za komande koje pas zna. Pre upotrebe teletakta pas mora najmanje dve nedelje nositi lažnjak. Pas ne sme povezati udar teletakta sa ogrlicom, sa divljači ili vodičem već samo sa poslušnošću. Sa teletaktom moramo biti oprezni i ne sme se koristiti kod radnji kao što je dolazak psa, aport, rad na tragu ili markiranje, ne smemo uništiti njegovu samostalnost, volju za traženjem i poverenje prema vodiču.
  
   Iako po redu prvo ide osnovna obuka ponekad se mogu kombinovati obe (aport – vlečka, odloživost – mirnoća na hitac itd.).
  
   Učenje svake radnje se izvodi u fazama koje se na kraju povezuju u celinu (na primer aport: primanje predmeta, prihvatanje, držanje, nošenje, prihvatanje sa zemlje, donošenje bačenog, donošenje neviđenog, donošenje razne divljači, donošenje izgubljenog na tragu vodiča, donošenje i nošenje teškog aportoka, donošenje iz vode).
  
   Ovaj kalendar je vodilja – orijentacija od koje po potrebi možemo odstupiti vremenski (ako pas nešto teško prihvata), ali nit – vodilju i redosled trebamo pratiti.

Kalendar obuke:

1 - 2 nedelja: Uz nogu na povodcu, sedi, dođi.
3 - 4 nedelja: Stoj, lezi, daun.
5 – 6 nedelja: Aport  i puzanje.
7 – 8 nedelja: Uz nogu slobodno, bez povodca, odloživost.
9 – 10 nedelja:Obnavljanje svega naučenog, korekcije, rad sa uznemiravanjem (uz nogu u gradu, odloživost u gužvi itd.).
11 – 12 nedelja: Rad na tragu zeca, pretraživanje.
13 – 14 nedelja: Pretraživanje, stajanje,  mirnoća na divljač koja se pokreće
15 – 16 nedelja: Mirnoća na hitac, upoznavanje sa vodom, aport iz vode.
17 – 18 nedelja: Vlečka, donošenje teškog aporta, rad u vodi.
19 – 20 nedelja: Vlečka razne divljači. Šaranje u trsci, traženje izgubljenog.
21 – 22 nedelja:Obnavljanje dosada naučenog, rad sa pecaljkom, plivanje.
23 – 24 nedelja: Rad na zdravom tragu krupne divljači, oblajavanje.
25 – 26 nedelja: Rad na veštačkom krvnom tragu, donošenje teškog aporta.
27 – 28 nedelja: Uvođenje u rad u šumi.
29 – 30 nedelja: Mirnoća na zeca, piršovanje, odloživost kod čekanja.

    Ovim je u suštini obuka završena. Naveliko traje lovna sezona. Celo vreme uvežbavamo pretraživanje, upravljanje psom, stajanje, mirnoću na pokretanje divljači i hitac, ispravno donošenje, rad na tragu – vlečki, rad u vodi i na krvnom tragu. Obnavljajmo. Ispravljamo greške.Što više lovimo sa njim to bolje. Samo praksa stvara dobrog radnog psa.

    Normalno je da bi pas konačno prihvatio obuku i sazreo potrebno je barem još godinu dana. Za tih godinu dana ne smemo prestati sa obukom, iako ona može biti manjeg intenziteta, tj. ne mora biti svakodnevna. U lovu te prve godine moramo više paziti na psa i na njegov korektan rad nego na sam lov i ulov i moramo se nešto odvojiti od ostalih lovaca i pasa da se međusobno ne ometamo. Ako naš pas greši odmah ga stavimo na povodac i uz korekciju greške obnavljajmo vežbe poslušnosti, posebno daun.

                                                                                               Po Bősz Józsefu i dr. Carlu Tabelu
     
    

KOMANDA "DOLE" (DOWN)

     „Dole“-zaleganje je alfa i omega celokupne obuke psa. Da na komandu „dole“ pas legne u svakoj prilici može obučiti samo majstor obuke.
Majstora nema mnogo. Delom nedostaju sposobnosti, delom prilike, ali najčešće nedostaje trud i vrednoća, nedostaje volja za učenjem da bi vodič postao kompletan instruktor  i sa razumevanjem obučio psa. Pošto u celoj obuci i vođenju lovačkih pasa komandu „dole“ smatram najvažnijom ponoviću napisano u mojoj prethodnoj knjizi („Mladi radni pas“): „Ceterum cendeseo, Halt“ ! Pre više od 2000 godina Markus Porcius Cato je svaki svoj govor u rimskom senatu završavao rečima „Ceterum censeo, Chartaginem esse delandam.“ (Ubeđen sam da Kartaginu moramo uništiti!). Za svoj narod je smatrao najbitnijim uništenje neprijatelja. Sve ostalo je drugorazredno. U razgovoru sa mladim  dreserima i vodičima treba da svaki razgovor završimo rečima „Dole (down) je najvažnija komanda na svetu !“
Za uspešno vođenje lovačkih pasa je bitna podređenost psa i poslušnost. Način na koji pas legne dole na komandu „down“ je mera njegove poslušnosti. Pomoću ove komande vodič vlada psom i štiti ga od grešaka koje bi činio usled lovačke strasti. Pomoću zaleganja vodič bezgranično ima u rukama psa. Ako je ova komanda zaista 100%-na ostalo skoro ide samo od sebe. Svakako ovo ne znači da će svaki pas koji zaleže na komandu „Dole!“ pravilno aportirati, mirno izraditi trag ili sam od sebe uraditi neki zadatak iz obuke. Ali smo jedno za svagda postigli: pas je naučen poslušnosti – da se podredi volji vodiča, i lako možemo slomiti suprostavljanje psa vodiču, koje se (često) može dogoditi kod tvrdih pasa. Pas je priznao ličnost vodiča.
Dok pas zaleže na ovu komandu neka drži glavu priljubljenu zemlji ili na prednjim nogama. Već sam ovaj položaj stvara osećaj podređenosti i pobeđenosti i pas gubi svaku osnovu za suprostavljanje vodiču. Zbog toga se u osnovnoj obuci mora sa najvećom strogošću i doslednošću, precizno, naučiti pas izvršenju ove komande (radnje). Mora se paziti na brzo i precizno izvršenje komande do krajnosti. Ovde treba upotrebiti psu – jedinki prilagođenu čvrstinu i prinudu.
Decenijama ne koristim već korbač, ipak kod ove vežbe, kod posebno tvrdih pasa, koristim štap i bodljikavu ogrlicu, ako je potrebno, i u skladu sa tvrdoćom psa sa kojim radim.
Najveću važnost kod ove vežbe treba dati držanju glave. Pas treba da nauči da kod ove vežbe ne samo mora brzo izvršiti komandu, nego da i glavu mora čvrsto priljubiti uz zemlju ili na noge. Vodič koji nije stručan ne veruje koliko je ova sitnica važna u pogledu poslušnosti. Nedoslednost vodiča, obuka kroz igru i površnost se nikada ne sveti kao kod ove komande. Ovo je radnja kod koje se najviše vodiče „nasuče“ na dno. Ne pravi učenje aporta najveći problem prosečnom dreseru, već korektno, beskompromisno, sigurno zaleganje. A ova radnja je odlučujuća za uspešnu obuku.

Raščlanjenje radnje na jednostavne vežbe:
1. Zaleganje bez primene bolne prinude (pritisak psa rukom, pri dizanju glave lak udarac tankim štapom);
2. Zaleganje uz bodljikavu ogrlicu i povodac;
3. Zaleganja sa štapom (cilj je što brže izvršenje komande);
4. Zaleganje na znak ruke i zvuk pištaljke (sa pištaljkom sa kuglicom, energično, jedan zvižduk, iz sedećeg stava, zatim iz stajaćeg stava i hoda);
5. Zaleganje na daljinu (pozvati psa sa duplim kratkim zvukom pištaljke, delom koji nema kuglicu – triler);
6. Zaleganje u pokretu ispred vodiča;
7. Komanda je „Dole“, „Down“, „Droop“ ili „Halt“, po želji, bitno da je kratka, zvučna i naredbodavna (izvršna što bi reko profesor Tadić, jedan od doajena naše kinologije, prim. prevodioca);
8. Vizuelni znak za komandu je dignuta desna ruka.

1. VEŽBA: UČENJE ZALEGANJA
    Pas sedi na povodcu, sa bodljikavom ogrlicom oko vratam uz levu nogu vodiča. Vodič ispušta povodac, levom rukom pritiska vrat psa kod ogrlice nadole i istovremeno desnom „izbija“ napred prednje noge i izdaje energično komandu „dole“! (rekli smo da svako bira koja komanda mu leži, ja koristim „droop“, često se koristi engleski „daun – down“, čuo sami i komandu „dipp“ – važno da je kratka, zvučna i ne liči ni na jednu drugu komandu, prim. prev.) Kod mekih, plašljivih pasa na početku radimo bez bodljikave ogrlice, samo pritiskamo vrat. Pas više puta pokušava da se digne na zadnje noge. Ovo onemugućimo pritiskom leve ruke prstima po slabinskom delu leđa, stvorimo mu neprijatan osećaj i držimo ga u ležećem položaju 30– 40 sekundi, zatim ga pohvalimo.
    Kod prvih vežbi nema značaj korektno izvršavanje, ali krajnje rigirozno pazimo na položaj glave psa, i ni po koju cenu ne dozvolimo da pas digne glavu ! Neka se priljubi uz zemlju sa glavom među ili na prednjim nogama. Naš zadatak je da pas shvati da, ako čvrsto drži glavu na zemlji neće doživeti nikakvu neprijatnost, ali ako digne glavu ili ustane doživeće bol. Komandom „dođi“ pustima ga da ustane. (Na taj način ujedno vežbamo i učvrčujemo i apel – dolaženje na poziv kod vodiča, jer pas jedva čeka da se oslobodi za njega neprijatnog položaja i rado dolazi do vodiča.Pri. prev.)

2. VEŽBA: „DOLE“ I OSTANAK NA ZEMLJI
    Kada već pas ne pokušava da se pridigne, a to se obično dešava posle 5 – 10 vežbi vodič smanjuje pritisak na vrat psa, ali ukoliko pas pokuša da se pridigne momentalno pritisnimo rukom vrat psa i ogrlicu na njemu. Potrebno je ponavljati dok pas ne ostane na mestu kada sklonimo ruku. Svaku vežbu završiti komandom „dođi“ i kada pas dođe tih nekolko koraka do vodiča pohvaliti ga. Neka pohvala ne bude prterano izdašna. Uopšteno neka za celo vreme učenja komande „dole“ vlada pomalo stroga atmosfera. Izdašnija pohvala sledi samo ako se pas boji, ili već ne reaguje na staru - stidljivu pohvalu.
Vodič stoji pored psa, pa iznad psa (opkorači ga) sa pretećim prutom u ruci (tanjim štapom) otprilike 1 minut, i, ako pas pokuša da digne glavu neka reaguje blagim ili jačim udarcem po glavi, po potrebi.
Potrebno je najmanje 20-30 ponavljanja u roku 2-3 dana da pas shvati da na komandu „dole“ mora zaleći na zemlju sa čvrsto prilubljenom glavom i da tako mora ostati.

3. VEŽBA: NA KOMANDU „DOLE!“ SAMOSTALNO I BRZO ZALEGANJE
    Pas sedi pored vodiča koji u ruci drži štap, na povodcu koji je prikačen na bodljikavu ogrlicu oko vrata psa. Vodič podvuče povodac pod levo stopalo, komanduje „dole!“ i digne ruku sa štapom u vis, a istviremeno zateže povodac u levoj da primora psa da legne dole. U slučaku jačeg opiranja da legne ili pokušaja da ustane odmah desnom rukom i štapom kaznimo psa, u skladu sa tvrdoćom psa. Ako pas razume komandu „Dole!“ smanjimo prinudu. Poneki snažniji udarac odmah posle komande  povoljno utiče na brzinu izvršavanja ove komande. Od početka težimo da naučimo psa munjevitom izvršavanju ove komande. Da mu uopšte ne padne na pamet da je labavost moguća. Uvek mora da iskusi da je svako odlaganje i neizvršenje nemoguće.
Od sada pazimo na korektno zaleganje. Pas neka leži na zadnjim nogama, prednje neka ispruži napred i glavu neka drži prilubljenu uz zemlju ili na prednjim nogama. Svaka sitnica je bitna, i nikako nije beznačajna i sporedna. Najvažnije je uvek munjevito izvršenje komande. Učenik koji čvrsto priljubleno drži glavu na zemlji neće pokušati da ustane.
Pošto kasnije, na terenu, na veće udaljenosti zvučnom komandom (rečju) i znakom ruke ne možemo postići željeno dejstvo (ne čuje komandu, ili nije okrenut nama da vidi znak ruke), potrebno nam je drugo uspešno sredstvo za izdavanje komande – zvuk  pištaljke. Za ovo koristimo pištaljku sa kuglicom. Čuje se daleko, deluje kao udar i bolji je nego ma koji  drugi zvučni signal. Za dva dana će pas shvatiti suštinu zvuka pištaljke na sledeći način: čim nauči zaleganje na znak ruke, vodič ne izdaje više komandu „Dole“ rečju, nego koristi pištaljku zajedno sa dizanjem ruke. Ako posle 3 i 4 vežbe zvuk pištaljke povežemo blagim udarcem štapom, pas će već ispravno ukopčati. Kada pas shvati šta želimo, još nismo završili. Treba dalje vežbati sve dok psu izvršenje komande ne postane navika. Od tog momenta je mnogo vežbanja i insistiranje na korektnom izvršavanju odlučujuće.

4. VEŽBA: „DOLE“, VODIČ SE UDALJAVA OD PSA (PREDVEŽBA ZA ODLOŽIVOST)
Pas po propisu leži. U levoj ruci vodiča je povodac, u desnoj štap. Štap drži preteći iznad glave psa i načini korak dva od psa i na stranu. Svaki pokušaj pridizanja kaznimo momentalnom komandom „Dole!“ i odmerenim udarcem štapom. Ako pas sigurno i propisano leži stanemo iza njega. Najverovatnije će sada pokušati barem glavu da digne da vidi vodiča. Na početku tako stanemo izta njega da štap dohvata glavu. Pošto poznaje „moć“ pretećeg štapa, najverovatnije će ostati na mestu. Sa glavom na zemlji.
Postepeno popvećavajmo razdaljinu od psa, obigrajmo oko njega, prekoračimo ga, sa pomoćnikom ga uznemiravajmo (poziv, bacanje predmeta), ali pas neka je uvek na povocu, kada smo dalje koristimo dugačak povodac, i svaki pokušaj pridizanja otklanjamo oštrom komandom „Dole!“ i štapom i okovratnikom. Ako bi ustao i pokušao bekstvo pustimo ga, zatim energično zaustavimo – trgnimo dugi povodac tako da mu bodljikava ogrlica pričini bol, dovucimo ga na mestu gde je ležao i ponovo ga postavimo da leži.
Pas neka nauči pet minuta da mirno leži, svejedno da li je vodič bliže ili dalje od njega i nek ne dozvoljava da uznemiravanja utiču na njega.Kasnije pri vežbanju mora znatno duže da ostane da leži, doduše u ne tako strogoj pozi, ali je to već drugi zadatak – odloživost, tj. ostajanje ležeći na mestu komande. Od trjanja ležanja je daleko bitnija brzina izvršavanja komande „Dole!“, takoreći momentalno.

5. VEŽBA: „DOLE“ IZ STAJANJA I HODA
Posle sigurnog izvršavanje vežbi od 1. do 4. zaleganje vežbamo iz stojećeg stava i hoda. Retko se dešavaju teškoće, ali može da se desi da poneki pas u novoj situaciji (položaju) izbegava da brzo zalegne. Ni po kojju cenu ovo ne trpimo ! Odmah reagujmo trzajem povoca ili štapom.

6. VEŽBA : ZALEGANJE DALEKO OD VODIČA I UZ UZNEMIRAVANJA
Kada već pas na dignutu ruku i znak pištaljke prirodno i sigurno zaleže, znači komandu odmah i brzo izvrši i na komandu „dođi“ reaguje sa zadovoljstvom počinjemo vežbanje zaleganja kada je pas udaljen od vodiča.  Neka je pas već toliko uznapredovao u obuci da zaleganje ne smatra neprijatnim teretom, i ne deluje utučeno posle komande „Dole!“, nego deluje oslobođeno, kao da radi brzo iz navike, sa radošću i prirodno ovu radnju. Vodič prepoznaje ovo stanje po tome da pas brzo izvršava ovu radnju na komandu i sa radošću, brzo dolazi na poziv do svog vodiča posle nje.
Pas sedi, stoji ili se kreće na dugom povodcu na udaljenosti 2-4 m od vodiča. U momentu kada ne očekuje tu komandu izdamo energično „Dole!“ sa dignutom rukom i prutom u njoj. Obično pas odmah izvrši komandu, ako ne trgnemo povodac i zamahnemo sa prutom. Pazimo da korektno zalegne. Ukoliko smo dosada tačno i dosledno odradili vežbe ni ova neće predstavljati problem. Postepeno povećajmo razdaljinu, sve do kraja dužine našeg dugog povodca, vežbajmo u lovištu, i sa faktorima uznemiravanja. Uvek komandujmo kada pas ne pazi na nas, nego je zauzet nečim drugim. Ukomponujmo svesno uticaje koje odvlače pažnju psa – plač zeca (da ne vidi pomoćnika koji duva u vabilicu), terajmo živinu u blizini psa, stranog psa, postavimo vlečku ispred njega itd. Suština je da uvek komandujemo „Dole!“ kada pas to ne očekuje.
Kod ovog vežbanja je od velike pomoći pecaljka sa omiljenim aportokom na kraju. Kada sa strašću juri taj predmet, već i samo pogled na njega uzbudi psa. Ovaj nagon za hvatanjem predmeta i uzbuđenje je čak poželjno kod vežbanja i učvršćivanja zaleganja na daljinu. Jedan pomoćnik pokreće pecaljku. Pas se kreće pored vodiča na povocu sa bodljikavom ogrlicom.
Pomoćnik baci aportok na kraju pecaljke na zemlju. Skoro je sigurno da bi se pas bacio na aportok da to ne preupredimo  energičnom komandom „Dole!“. Budimo oštri da da postignemo korektno zaleganje. Jako je važno zaleganje bez greške. Pomoćnik blago pokrene predmet i vuče, vodič pazi da pas ostane na mestu. Podizanje glave ovde možemo tolerisati da može očima pratiti kretanje predmeta. Najverovatnije će uzbuđeno, drhteći pratiti očima aportok koji vuče pomoćnik.
Ako pas ostane na mestu i kada se predmet brže vuče, prelazimo na drugu fazu: psa otkačimo sa povodca sa pištaljkom u levoj a štapom (bolje kamdžijom) u drugoj ruci, pored pomoćnika koji pokreće aportok pecaljkom. Ako prethodno ponovima i bez povodca, prelazimo na jurenje aportoka: vodič posdstiče psa da hvata – juri aportok. Pas kreće da uhvati, i u jeku jurnjave komanda zviždukom „Dole!“ , pas zaleže, zatim opet šaljemo psa da hvata i u jurnjavi ponovo komanda pištaljkom i rukom u vis.Ako su predvežbe bile dobre  nećemo imati teškoća. Ovde, gde je sva pažnja i trud psa uperena na aportok koji se kreće nema bojazni da će pobeći.Ide radnja na slobodi, bez povodca, samo na pištljku, bez druge prinude. Menjajmo:jurnjava-dole-jurnjava-dole-jurnjava za aportokom i dozvola da uhvati aportok i donese vodiču. Koji pas ovo radi sa radošću taj će refleksno da zalegne na komandu.
Uvek pazimo na korektno i brzo izvršavanje komande, svako odstupanje odmah kazniti, ako propisno uradi pohvaliti. Pas treba da stekne iskustvo da zaleganje nije neprijatno za njega i  da zbog toga neće doživeti neprijatnosti.
Ako ova vežba ide bez problema u jednom većem ograđenom prostoru, bašti ili dvorištu nastavljamo vežbanje bez pecaljke, ali samo tada kada usled mnogo, mnogo ponavljanja zaleže bez greške, tačno kako želimo. Nemojmo žuriti napred. Sledeći korak sledi samo ako prethodni funkcioniše besprekorno.
Vežbanje zaleganja možemo smatrati završenim kada je izvršenje apsolutno refleksno. Pošto se ovde ne radi o nasleđenom refleksu nego stečenom (uslovnom reflexu), vežbanje traje celog života psa, doduše nešto manjim intenzitetom.
Na kraju treba raditi zaleganje sa uznemiravanjem u polju i šumi (lovištu) sve dok na oko 150 m munjevito zaleganje na komandu ne postane prirodno kod psa.
Ponašanje na divljač, tj. poslušnost pri pokretanju divljači ćemo obraditi u delu o uvođenju psa u lov.
Zaleganje, zajedno sa puzenjem (sledeća radnja o kojoj piše u knjizi), su najefikasnije komande i radnje pomoću kojih se lovački psi drže u poslušnosti.

UPUTSTVO ZA POSTAVLJANJE KOMENTARA NA BLOG

Ovo je ujedno i poziv i molba svim zainteresovanim odgajivačima, vodičima i ljubiteljima nemačkih oštrodlakih pasa da obogate ovaj naš Blog i da učestvuju u njemu svojim člancima, primedbama, mišljenjima putem komentara. Zbog lake mogućnosti postavljanja komentara smo se i odlučili za formu Bloga kao izvor informacija o radu našeg Kluba na netu.


KOMENTAR JE JEDNOSTAVNO POSTAVITI: Ubacite kursor u belo polje ispod teksta na mesto za komentare, ukucate Vaš komentar i pritisnete "pošalji komentar". 
         Možete izabrati bilo koju opciju u polju "komentariši kao", čak i anonimnu i Vaš komentar će biti poslat i objavljen. Normalno uz poštovanje osnovnih pravila komuniciranja na internetu, bez vređanja, ličnih obračuna i slično.... O rasi koju gajimo. 
Ja se nadam da ćemo ovde prebaciti i diskusiju oko obuke koju tako uspešno i na visokom nivou drži Goran Zubanović na BK forumu, jer joj je ovde mesto.
Fotografije šaljite na mail administartora (lacika.torma@gmail.com) i biće objavljene u posebnom albumu.

Pozdrav svima