Nemački oštrodlaki pas

PRAVA RASA ZA PRAVOG LOVCA !

UZGOJ PASA I IZBOR PRIPLODNJAKA

      
      Odgajivači koji svojim uzgojem žele da ostave trag i trajan pečat u određenoj rasi treba da utroše malo više vremena nego obično pri izboru priplodnih grla – mužjaka za svoje kuje i ne smeju dozvoliti polovična rešenja, nego treba da postave sebi cilj uzgoja i prema tome planski biraju.
      Izbor (selekcija) priplodnih grla koje će se koristiti u uzgoju je od prvorazrednog značaja. Selekcija se vrši na osnovu:
      1. osobina jedinki  (fenotipa – spoljni izgled i građa, dlaka, radne osobine, narav i temperament jedinke);
      2. porekla (predaka) i na
      3. osnovu kvaliteta potomaka.
      Selekcija na pretke i potomke je važnija u uzgoju od selekcije na osobine – fenotip roditelja, ali je i fenotip itekako važan. Rezultati savremene genetike kažu da roditelji  učestvuju 50% u nasleđivanju kod potomaka. Znači roditelji – otac i majka šteneta odlučujući utiču na osobine štenaca. Već u drugoj generaciji (četiri pretka) uticaj na osobine iznosi 25 posto, u III generaciji (8 predaka) uticaj pada na 12,5 posto, a u četvrtoj (16 predaka) na 6,25 posto. Jedan roditelj (otac - mužjak ili kuja) učestvuje sa 1/4 (25 posto) u nasleđivanju. Već deda iili baba učestvuju sa samo 6,25 posto, jedinka u III generaciji sa 1,56 posto, a jedinka u IV generaciji sa 0,39 posto učestvuje u nasleđivanju kod štenadi. U praksi to znači da već nemamo šta da se nadamo od treće generacije predaka da nam prenesu osobine na štence.
      Najefikasniji način oplemenjivanja - poboljšanja kvaliteta jedne rase uzgojom je redovno i sistematično proučavanje i ocenjivanje potomaka (uzgojni ispiti, uzgojne smotre priplodnjaka) i na osnovu toga izvršena selekcija.
      Značaj kuje
      Pre nego što uzgajivač počne traganje za priplodnjakom mora da shvati jedno: da snaga odgajivačnice leži u kujama.
      Ko god želi da postane uspešan uzgajivač ne sme da gradi svoj uzgoj na prosečnim kujama ili kujama sa manama bez obzira koliko ih on voli. Takav materijal je bolje pokloniti lovcu koji će kuji posvetiti punu pažnju, jer simpatija prema nekoj životinji nije jedini razlog uzgoja i ne sme da bude preovladajući, odlučujući faktor. Ozbiljni i odgovorni uzgoj se bazira na utvrđenim i objektivnim kvalitetima pasa, a ne ljudskim osećanjima. Većina kuja koje nisu preporučljive za uzgoj biće daleko srećnija kod lovca gde je jedini pas, i sa njegovom porodicom gde će imati više ljubavi i pažnje nego u boksu odgajivačnice gde tu pažnju treba da deli sa ostalim, brojnim psima. Početak uzgoja mora biti kvalitetna kuja.
      Moramo još nešto reći: postoje kuje i mužjaci sa izvanrednim osobinama (fenotipom) koje daju slabo potomstvo (slab genotip). Takve pse ne treba koristiti u uzgoju jer nema rezultata – svrhe.
      Potomke kuje koja daje kvalitetnu štenad sa poželjnim osobinama (prenosi dobro osobine na potomke – genetski jaka kuja) nazivamo linijom ili porodicom. Kvalitetna kuja daje kvalitetne potomke sa raznim mužjacima. Sa takvom kujom treba težiti stvaranju što više kvalitetnih linija.
      Najbolje je pariti homogene mužjake i ženke, sličnih Dalje: uzgajivač ne bi trebao da pari kuju sa mužjakom koji nije prvoklasan. To je drugo osnovno i čvrsto pravilo uzgoja: treba stalno ubacivati vrhunsku krv, tj. pariti sa vrhunskim mužjakom. Ovo pravilo ne bi trebalo nikada prekršiti, sem kada je mužjak od jako dobre i proverene linije, sam nije vrhunski, ali daje dokazano kvalitetne potomke. Čak je i tada to rizično, jer će u svim rodovnicima pasa kojima uzgajivač gradi svoj odgoj naći ime jednog nepoznatog psa koji će stručnjacima stalno padati u oko i odbijati ih od nabavke šteneta.
      I zato je bolje uzimati za parenje samo dokazane pse. Inače mužjake bi uvek trebalo strožije procenjivati jer će dati više potomaka i njihova mana koju prenose može bitno uticati na rasu.
    
      Učvršćivanje postojećeg kvaliteta i njihovo unapređivanje
      Znači prvo treba odgajiti kvalitetnu kuju. Bilo bi idealno da je vrhunska i eksterijerno i radno, ali u praksi je to retko izvodljivo, iako tome treba težiti i nikada se ne predavati. Kod lovnih pasa su ipak važnije radne osobine, a u eksterijeru treba težiti da nema funkcionalnih mana, „lepota“ je drugorazredna. Odgoj nije lak hobi koji se može uraditi za kratko vreme, naprotiv traži puno vremena i strpljenja, nekada ceo život – ljudski vek. Kada analiziramo radne osobine uzmimo u obzir i proučimo – procenimo rad pre pucnja, rad posle pucnja i karakter psa. Izostavljanje temeljne analize i objektivne procene bilo koje od ove tri kategorije se kad – tad osveti i ostavlja dugoročne, neželjene posledice u liniji koju gajite, pa i u rasi. Posebno obratite pažnju na karakter psa: plašljive i nervozne pse izbegavajte ! Nemački oštrodlaki pas je svestran lovački pas izvorno, i takav je i danas u matici – Nemačkoj i takav nem treba i ovde, u Srbiji, u lovištima. Vremena i prilike lova se menjaju i svestrani pas će sve više biti potreban.
      Ukoliko smo uspeli da dođemo do kvalitetne kuje treba da održimo, kroz uzgoj, te njene dobre osobine, ili, što je u praksi (pošto savršenog nema) češći slučaj, da popravimo. Ukoliko je priplodnjak – mužjak kvalitetnije grlo od kuje treba je pariti sa polubratom (isti otac ali druga majka) po ocu, tako da otac postaje dvostruki zajednički predak.  Ovaj sistem uzgoja se naziva linijski uzgoj (ima i drugih sistema uzgoja, o njima drugom prilikom detaljnije) i utvrđuje visoki kvalitet mužjaka – priplodnjaka u toj liniji. Ukoliko kuja potiče od izvanredne majčine linije , treba pariti na majčinu liniju, tj. pariti kuju sa najboljim sinom njene majke (polubratom po majci). To učvrščuje kujinu liniju po majci „majčinsku liniju“.
      Slična parenja po principu linijskog uzgoja mogu dati takođe dobre rezultate pri parenju kuje sa dedom, pradedom i slično. Što se srodstvo udaljuje sve će biti slabiji rezultati. Parenje na manje srodne pretke takođe mogu dati dobre rezultate, ali je to daleko manje pouzdano. Mnogi priznati odgajivači su odgajili poznate pse na osnovu linijskih gore opisanih kombinacija parenja. Kod planski postavljenog parenja po linijskom sistemu uzgoja šanse za poboljšanje kvaliteta su beskonačno veće nego kod uobičajenih ukrštanja pasa koji nemaju zajedničkog pretka, osim možda šampionske titule. Parenja među nesrodnim jedinkama je uvek pucanj u mrak i ništa pouzdanija nego dobitak premije na lutriji. Tu i tamo poneki odgajivač dobije dobrog psa, ali u većini slučajeva se dobiju lošiji psi nego što se očekivalo – obično su, i u većini,  potomci slični proseku rase (tzv. regresija osobina). Ovo ne bi trebalo da deluje obeshrabrujuće na odgajivača, jer ipak postoji mali pomak nabolje. Kod linijskog sistema uzgoja odgajivač upravo ta neočekivana pogoršanja – vraćanja na prosek može eliminisati parenjem na poznate pretke. U tom slučaju se u rodovnicima štenadi sve češće javljaju određeni psi što dalje napredujemo sa linijskim uzgojem. Mogućnost da „sa strane“ upadne neželjena osobina je sve manja. Rečeno naučnim jezikom što je manji fond gena (gen pool) u liniji to je manja mogućnost varijacije i automatski su veće šanse da odgajivač dobije ono što je postavio za cilj i zašto je pario u toj kombinaciji.
      Najuže parenje u srodstvu – incest kao što je parenje rođenih braća i sestara  odgajivač ne bi trebao da primenjuje. Da bi se incestom postiglo nešto treba veoma dug period, veliki trud, iskustvo, znanje i odgovornost. Najuži incest može dati ponekad rezultat, ali daleko češće, a skoro uvek u prvoj generaciji, daje neprijatnosti i katastrofalne rezultate i baš ništa ne unosi u uzgoj. Tu se vrši koncentarcija gena, i dobrih i loših, i često nastaju jedinke sa nepoželjnim osobinama kao što je katastrofalan nos, neplodnost itd.
      Ja lično sa okusio to: imao sam mužjaka nkd. od čika Milovana Vitomirova, od linije odličnog Astora vom Taublerhofa, štene brata i rođene sestre, odličnog eksterijera ali katastrofalnog nosa, bukvalno je gazio po fazanima. To je jedini pas u mojoj karijeri za kojeg mogu reći da „nije imao nos“.
      Ubacivanje novih osobina
      Ako u jednoj uzgojnoj liniji pasa nedostaje ma koja poželjna osobina ona se može ubaciti parenjem sa mužjakom druge, nesrodne linije, koja upravo osobinu koja nama nedostaje izraziro pokazuje. Tada, sa više ponovljenih parenja sa tim - takvim mužjakom i njegovom linijom, kroz generaciju dve izgrađuje linija sa željenom osobinom i tu liniju ukrštamo sa našom, bazičnom linijom. U tom slučaju, i sa nešto sreće, možemo ubaciti u našu liniju osobinu koja joj manjka i krenuti dalje u uzgoju. Ko želi rezultate u uzgoju mora raditi sistematski i planski: da unapred projektuje rodovnike i na taj način eliminniše jedinke sa nepoželjnim osobinama.
      Procena materijala
      Dok uzgajivač prati jednu uzgojnu liniju proučavanjem potomaka, što je i praktični i i teorijski posao, najvažniji je izbor jedinki koje će ući u dalji uzgoj.  Ne vodi ničemu, tj. uspehu parenje dva psa koji bi samo po teoriji dali dobre potomke, bez prethodnog detaljnog i kompleksnog ispitivanja i provereravanja. Ima ukrštanja koja izgledaju samo na papiru dobro, ali u praksi ne daju ništa. Odgajivač mora pse kritički i objektivno proceniti. Dva šampiona mogu imati iste greške (idealnog nema) i njihovo parenje ne znači samo dupliranje mane nego sa generacijama nećemo moći izbaciti mane koje smo stvorili. Dobre i loše osobine pasa koje ćemo pariti se moraju jedna prema drugoj tačno odmeriti. To nije stvar preke odluke nego iskustva. Ako, naprimer, u svojoj liniji imate pse sa kratkim glavama i želite da ispravite sa određenim psom duge glave, morate detaljno analizirati oba grla kompletno, a ne samo glave, jer kada se produžuje glava vrlo često se produžuje i trup. Želja za jačim kostima može odvesti do grube i teške konstitucije. Tako mnoge promene sa sobom nose neželjene nuz promene i posledice koje se brižljivim odabirom uzgojnih grla želi izbeći. Dobar i iskusan odgajivač sve važne osobine proceni tako da željenu izbalansirano ubacuje u svoju liniju. On pronalazi pravu ravnotežu svih osobina. Kod svih tih planiranja se podrazumeva da odgajivač apsolutno i sigurno poznaje standard rase koju gaji da se ne bi udaljio od njega. Pored toga mora imati cilj – predstavu šta želi. Samo na taj način i uz odgovarajuću selekciju štenadi može da se približi svom idealu.
      Osobine kod pasa koje se ne smeju prevideti
      Kod svih nastojanja pri usavršavanju rase odgajivač ne sme nikada da se kocka sa vitalnim osobinama kod pasa kao što su plodnost, otpornost, životni instikt (nagon za opstankom), hodovi, stavovi i uglovanost ekstremiteta i karakter psa. To su nasledne osobine čiji gubitak ne smemo rizikovati i njihov nedostatk vodi direktno u degeneraciju rase. Osobine kao što su boja očiju, dlaka, dužina ušiju itd. su daleko manje važne.
      Ostati uporan i samokritičan
      Ukoliko jedno parenje (kombinaciija priplodnjaka) uspe i da željeno potomstvo postavlja se pitanje: da li ga ponoviti ?
      Prirodno je očekivati da ćemo u sledećem, istom, parenju dobiti isti ili još bolji kvalitet potomaka. Postoje kombinacije koje daju odličan materijal i tu se ne treba dvoumiti, posebno ako se gaji za prodaju (što je najčešći slučaj). Međutim sa gledišta teorije genetike (nasleđivanja) kombinacije se broje na milione i teško se ponavljaju, a sa gledište odgajivača se ne dobija mnogo ako su boksovi puni kvalitetnih pasa od istog oca i majke. Kao rezultat dolazi stagnacija daljeg uzgoja, sem ako se ne želi pariti u najužem srodstvu, što dokazano kvari kvalitet pasa. I tako dolazimo do zaključka da je neminovno povremeno ubacivanje mužjaka iz nove, ali kvalitetne i proverene linije.
      U praksi mnogi odgajivači izbor priplodnjaka prepuštaju slučaju: koji je najbliži, koji naiđe, najjeftinija kombinacija.... Materijalna oskudica uzima svoj danak. Ali oni koji hoće da uzgaje kvalitetne pse i koji znaju kako se to postiže stalno će i iznova provoditi puno svog vremena i noćnih sati studirajući rodovnike, izveštaje sa uzgojnih ispita i utakmica, preispitivati osobine svojih prethodnih pasa i njihovih potomaka, analizirajući svoje propuste, razmišljajući o psima drugih odgajivača, vagati verodostojnost priča i prebirajući po knjigama koje su dostupne. Najveća pomoć i putokaz su godišnjaci i bilteni pasminskih klubova i izveštaji sa uzgojnih ispita sa ocenama za svaku disciplinu i svakog psa. Tu nema laži, nema prevara u nemačkom sistemu uzgoja: tri sudije sude do pet pasa, način ocenjivanja odavno preciziran i poznat. Ako pratite ocene (oštrodlakog nemca u našem slučaju) jednog psa sa prolećnog uzgojnog ispita, pa jesenjeg pa Hegewalda ili svestranog ispita sve će biti jasno. Ne može jedan pas jednom dobiti 5 a drugi put 11 boda za volju ili trag.... teško.
      Odgoj vrhunskih pasa je spor i dugotrajan proces. Uzgajivač koji želi uspeh nikada ne sme sam sebe da laže i da osobine svojih pasa veliča neobjektivno i nekritično. Pravi početak uzgoja je kada uzgajivač procenjuje svoje pse kritički, čak strožije nego drugi.
      Čak i kada imate zaista dobrog psa, a do dobrog psa se ne dolazi lako (i čuvajte ga kao oko u glavi), uvek može da se odgaji još bolji! To je fascinirajući i neopisivi izazov pravog odgajivača. Sve do novog legla, do odrastanja štendadi, njihove obuke i provere, lova sa njima, pa ispočetka.......
                                                                          
                                                                                                        Torma Laslo
    
                        Članak je objavljen, uz neznatne razlike, u 1. broju Biltena Kluba za nemačke kratkodlake ptičare (čiji je urednik tada bio autor članka) u januaru 1997. godine
    
    
    
    
      3
    
    
   

1 коментар:

  1. Jedno pitanje, imam leglo NODa sad stenci imaju 21 dan, na kojoj duzini repa se stavljaju gumice za kupiranje repa, hvala

    ОдговориИзбриши

Dobrodošli, pišite, ovo je Blog svih ljubitelja nemačkih oštrodlakih pasa !