Nemački oštrodlaki pas

PRAVA RASA ZA PRAVOG LOVCA !

H E G E W A L D VIĐEN OČIMA UČESNIKA




I USLOVI ZA PRIJAVU

           Kao što vam je poznato Hegewald je najveći međunarodni radni ispit na svetu za nemačke oštrodlake lovne pse -Deutsch Drahthaar. Ovaj radni ispit je postao merilo daljeg uzgoja NOD-atako da sve imalo ozbiljnije odgaivačnice i vlasnici NOD-a učesce na ovom ispitu uzimaju kao stvar koja je jednostavno obaveza. Na takvom ispitu se može videti gde se trenutno nalazite sa vašim uzgojem tj. vašim psom. Tu možete videti zašto NOD uzima polako primat u lovnoj kinologiji i zašto je jedan od najtraženijih rasa kod lovaca. (Fotografija desno: Igor Radonjić sa Bandurom II vom Balkanhoff na Hegewaldu)
Cilj mog pisanja je da pomognem našim odgaivačima i vlasnicima - vodičima ove rase koji imaju želju da učestvuju na ovakvoj manifestaciji. Da ih upoznam sa "Hegewaldom " od priprema pa do samog nastupa.

Da bi pas mogao da učestvuje Hegewaldu mora da ispuni određene uslove - da se kvalifikuje, i to:

1. Da poseduje uredno izdat rodovnik i tetovirano uvo;
2. Potrebno je psu snimiti kukove (HD), jer ako pas ima displaziju kukova automatski ispada iz daljeg uzgoja što znači i zabranu polaganja navedenog ispita. Moj savet vam je da prvo to uradite da ne bi uzaludno gubili dragoceno vreme i novca u obuci jedinke koja zbog displazije ne može uzeti učesće na Hegewaldu;
3. Da bi pas učestvovao na Hegewaldu mora da ima i pismeno potvrđenu oštrinu. Roditelji pasa koji nemaju odobrenje matične zemlje za priplod (Zuchttauglich) moraju prilikom prijave prikazati HD potvrdu i potvrdu oštrine;
4. Poslednji uslov je minimum 65 poena na prolećnom uzgojnom ispitu - VJP i to sa minimum 9 bodova u disciplinama rad na tragu zeca, nos i pretraživanje.

        Za pse koji dolaze iz matične zemlje je obavezna provera na vodi (aport viđene patke - streloplašljivost, aport sakrivene patke i pretraga vodene površine – rad na tragu patke sa odstrelom) i nezvanična ocena eksterijera (pas mora da bude u standardu). Ako psa prijavljujete preko Srpskog DD kluba ove provere nisu potrebne.

II PRIPREMA PSA

         Pripreme za Hegewald počinju odmah posle položenog VJP - prolećnog uzgojnog ispita. Tih pet i po meseci (koje imate na raspolaganju do Hegewalda, ove godine je to nešto manje) morate u potpunosti iskoristiti jer to što vas očekuje na Hegewaldu nećete više nikada moći ponoviti sa istim psom. Za svaku jedinku Hegewald je samo jednom u životu tako da kompletnu pripremu morate veoma odgovorno odraditi jer se tamo greške ne praštaju.
Da bi iskoristili tih pet i kusur meseci (obično je Hegewald krajem septembra i početkom oktobra) moraćete stvoriti jedan plan rada koji će omogućiti da vaš pas bude apsolutno spreman, tj. da u tom vremenskom periodu pripremite psa na sve tražene radnje koje on mora izvršiti, a to su:
- Rad na tragu zeca (ovde je sistem isti kao na VJP, samo više zahtevniji. Svaki učesnik mora minimum dva puta da odradi zečiji trag. Što znaci nakon položenog VJP trebate odmah i dalje usavrsavati taj rad, a ne smatrati “ma on to zna”.
- Korišćenje i kvalitet nosa (u ovoj disciplinu se pas posmatra tokom celog ispita. Pokusajte da Vaš pas sve što radi radi nosem, a nikako očima. Takvim radom dovešćete vašeg psa do maksimalnog korišćenja njegovog nosa).
- Pretraživanje terena (isto kao i na VJP samo još zahtevnije. Pas treba u galopu sistematski pretraži teren zadat od strane sudija).
- Stajanje – markiranje: prilikom nailaženja na miris pernate ili dlakave divljači pas mora stati-markirati. Odrađivanje marke je sledeće: prići psu, i na izdatu komandu “napred” pas treba u kuleu priđe do divljači. Prilikom podizanja pas ne sme da juri za divljači. Poželjno je da ostane u mestu, ili može maksimum dva tri koraka da krene prema divljaci.
- Vodljivost:  za ovu disciplinu se pas isto tako posmatra tokom celog ispita. Tu se najviše vidi rad vodiča sa psom. Kako pas reaguje na vaše komande i da li pas prati svog vodiča ili ono što radi radi sam za sebe. Pas i vodič ne smeju nikako izgubiti kontak prilikom rada. Pas mora uvek znati gde se nalazi njegov vodič.
- Volja za radom: posmatra se volja psa za radom. Sa kakvom voljom pas odradjuje zadati zadatak.
- Pernata vlečka ( povlači se najčešće u obliku slova Z preko 500 metara. Pas treba da otprati koncentrisano trag povučene vlečke, bez pardona, pravilno da aportira divljac sa kraja vlečke i što kraćim putem, po mogućnosti u galopu, da dođe do vodiča, sedne ispred njega i tek na komandu pusti - preda aport pernate divljači u ruke vodica.
- Vlečka dlakave divljači: isto tako se povlači najčešce u obliku slova Z preko 800 metara, po istom principu kao i kod pernate divljači. Nakon komande “aport” treba izbegavati bilo kakve dalje komande. Pas mora sam po sebi doći, sesti i na komadu predati aport.
- Nacin donosenja – aporta: kod svih aporta na ispitu posmatra se kako pas hvata, nosi i predaje aport. Nepoželjno je da se aport vuče po zemlji, zvaće aport prilikom donošenja i ispuštanje aporta pre komande vodiča. Prepohvatanje (nameštanje zahvata) je dozvoljeno. To znači da pas sme da pusti divljac na zemlji da bolje uhvati aport i nastavi dalje prema vodiču. Nesme da je  pusti i podigne glavu gore.
- Poslusnost:  svo vreme ispita posmatra se izdavanje komandi od strane vodiča i njegovo izvršenje od strane psa. Na Hegewaldu se sankcioniše (kažnjava) i najmanja neposlušnost oduzimanjem bodova, što znaci da pas mora svaku komandu bez oklevanja izvršiti. To znači da prinudna - muss dresura mora biti odradjena od a do š.
- Rad na vodi: ovo je po naše vodiče jedna od najtežih disciplina. Aport viđene patke, aport skrivene patke i rad na tragu žive patke sa odstrelom. Nakon izdate komande pas mora bez oklevanja ući u vodu i izvršiti datu disciplinu. Kod viđene patke – ispitivanja streloplašljivosti je lako, problem je kod sakrivene gde pas mora da pokaže veliku volju za radom u vodi i kvalitet nosa. Pas ne sme da napusti vodu bez aporta. Ovde je vreme za pronalazak ograničeno na 15 minuta. Kod rada na živu patku posmatra se kako pas prati vodeni trag i pretražuje zadati teren. Nakon pronalaska patke pas treba da je istera na otvorenu vodu gde se ispred njega odstreljuje. Pas mora nakon odstrela istu pravilno aportirati i predati po pravilu vodiču. Kako na suvom tako i ovde na vodi pas mora uvek pravilno aportirati i predati divljac vodiču.
Hegewald je ustvari HZP- jesenji uzgojni ispit, ali samo za NOD-a,  kako kod nas kazu “specijalka”. Jedina razlika je u tome što na Hegewaldu dolazi veliki broj pasa i vodiča (preko 200) koji su ujedno najkvalitetniji psi za tu godinu, tako da je to otprilike “liga šampiona” za oštrodlake nemce. Samim tim je mnogo zahtevniji (strožijeg kriterijuma) od običnog jesenjeg uzgojnog ispita – HZP-a, od pasa se traži mnogo više, što u radu  samih pasa, što u dresuri, ali to vas ne sme obeshrabriti. Sve se ovo može postići sa jednom kvalitetnom
jedinkom i vrednim, planskim radom. Kako reče jedan veliki odgaivač i vodič  "i njihovi kerovi jedu i piju vodu isto kao i vaši".

III DEO: TOK HEGEWALDA


Hegewald traje ukupno četiri dana.

PRVI DAN -PRIJAVA

      Prvi dan je prijava pasa i vodiča, fotografisanje pasa i svečano otvaranje. Svečano otvaranje je na kraju prvog dana (uveče) kada se sakupljaju svi vodiči, sudije, organizatori, vodeći ljudi VDD-a, VWDD-a, JGHV-a, VDH-a i ostali ljubitelji ovakvih manifestacija. Posle pozdrava i upoznavanja sa daljim radom svaki vodič dobija plansku radnu listu na kojoj može videti gde i kada mora sa svojim psom nastupiti. Nakon toga je na redu najomiljeniji deo svečanog otvaranja, a to je treće poluvreme.
Sam ispit se polaže u grupama-baterijama. Svaka baterija je sačinjena od 4 pasa sa svojim vodičima, troje sudija, vođe grupe i jos jedne osoba koja nadgleda rad sudija, kao i posmatrača. Na radnoj listi možete tačno videti u kojoj grupi se vaš pas nalazi, imena vaših sudija, tačnu adresu na kojoj morate u određenom vremenu biti i plan rada za taj dan. Oni koji rade u polju za taj dan rade samo polje, dok oni koji imaju vodu tog istog dana ocenjuju i eksterijer  (formu i dlaku) svojih pasa.
Svi ispitni dani počinju rano ujutru. Na listi se nalazi tačna adresa i vreme koje se izričito poštuje. U slučaju da vodič zaluta na listi se nalazi broj telefona organizatora koji je zadužen za takve slučajeve. Po dolasku na zborno mesto proverava se dali su svi učesnici prisutni i nakon toga se organizovano odlazi na teren,  mesto odvijanja ispita. Pre samog početka se takođe kontrolišu se tetovaže pasa radi regularnosti.

DRUGI DAN –RAD U POLJU

     Rad u polju počinje po običaju sa radom na tragu zeca. Sudije sa vođom ispita dotične grupe odlučuju gde će se početi pretraga. Po određivanju polja gde će se odraditi zečji trag svi vodiči sa svojim psima se rasporedjuju po rednom broju u frontalnu pretragu. Svi psi su na povodniku i uz nogu. Kada se pronađe zec tj. kada zec iskoči iz svog legala veoma je bitno da vodič ne dozvoli svom psu da vidi zeca. Tako da će pas svoj rad koncentrisati na rad nosem na tragu što je i cilj ove discipline. Sudije rade timski, uhodano i po dogovoru, što znači jedan ide na mesto legala zeca dok druga dva prate kretanje zeca. Najčesće psa pušta vodič koji je najbliži mestu podizanja zeca. Ukoliko se desi da je vaš pas video kretanje zeca , a sudija hoće vas da pošalje na odradu tog zečjeg traga možete to reći sudiji (što vam ja i savetujem) i trako tražiti da radite na drugom tragu na kom pas nije video zeca. Često se dešava da pas koji je video zeca počinje da trči u tom pravcu nekontrolisano i bez praćenja traga nosem što dovodi do manjih bodova, ili čak štaviše do nepolaganja ove discipline samim tim Hegewald pada u vodu za vas i vašeg psa. Kao što sam u prethodnom delu naveo na Hegewaldu se greške veoma strogo kažnjavaju. Zečji trag mora svaki pas dva puta da odradi da bi potvrdio da je vredan tih poena koje dobije. Terenski vodič i sudije su dužne da omoguće podjednake uslove rada za sve pse. Nakon završetka sudije se odvajaju od grupe i odlučuju oko bodovanja pasa. Nakon toga dolaze do vodiča gde objavljuju bodove za svakog pojedinačnog psa sa objašnjenjem iz kog razloga je dotični pas dobio toliko bodova.
Nakon završetka rada na zečjem tragu odlazi se na odrađivanje vlečke pernate i dlakave divljači. Ovde se sudije odvajaju od grupe i pojedinačno pozivaju vodiče na odrađivanje vlečke.
Vlečku povlače sudije. Najčešće se prvo povlači vlečka pernate divljači u obliku slova Z minimum 500 m daljine. Pas i vodič ne smeju da vide postavljanje vlečke. Prilikom povlačenja se obraća pažnja da vetar duva u leđa tako da bi se videlo kako pas koristi svoj nos na tragu. Kada je sve završeno postavljanje vodič na poziv dolazi do mesta početka vlečke. Sudija ga upoznaje sa pravcem i vrstom vlečke. Nakon toga vodič dobija odobrenje da "postavi" svog psa na vlečku i pošalje u aport. Pas treba koncentrisano da odradi trag vlečke (mora da se kreće linijom povlačenja vlečke), na kraju pronađe postavljenu divljač aportira je što kraćim putem, po mogućnosti u galopu, i donese do vodiča, sedne ispred njega i na komandu “pusti” preda aport u ruke vodiču. Nakon izdavanja komande psu "traži ranjeno - aport" na početku vlečke nije poželjno davati dodatne komande, a naročito kada pas ima aport u ustima. Što znači da pripreme morate ozbiljno shvatiti i iste odraditi uvek kao da ste na ispitu. Isti sistem je i sa dlakavom vlečkom (zeca ili kunića), samo što je duža, minimum 800 m. Kao i kod zečjeg traga sudije po završetku discipline dodeljuju bodove i objašnjavaju razlog takvih bodova ispred svih vodiča (primena principa “otvorenog suđenja).
Po završetku vlečke se odlazi na pretragu terena i markiranje. Određuje se novi teren. Sudije pozivaju pojedinačno svakog vodiča koji sa svojim psom pretražuje zadati teren tako da cela grupa može da posmatra, a pritom da ne smeta vodiču i psu. Svaki pas mora da pronađe divljač i da markira ma koliko to trajalo. U ovoj disciplini ne može da se desi da pas ne bude bodovan iz razloga nenalaženja divljaci. Način polaganja ove discipline je sledeći: sudija vas pozove i objasni vam šta se traži od vas i vašeg psa i pokaže vam teren koji vi trebate pretražiti sa psom. U ovoj disciplini morate, sem pravilno odrađene marke, pokazati i kako je vaš pas vodljiv. Znači sa što manje komandi pravilno pretražiti zadati teren i nikako izgubiti psa iz ruke. Pas mora pratiti vodiča i po mogućstvu ipred vas u galopu levo i desno pravilno pretražiti zadati teren. Po završetku ovog dela ispita sudije isto tako objašnjavaju njihovo bodovanje kao i u prethodnim slucajevima. Sa ovim se i završava radni deo ispit u polju koji najčesće traje skoro do mraka.
U slučaju da nečim niste zadovoljni, ili ste mišljenja da ste ošteceni, imate mogućnost po pravilniku da tražite vasa prava. Sudije, u slučaju da je po pravilniku vaš zahtev moraju vama izaći u susret. Takve stvari se prilikom ovakvih ogromnih manifestacija-ispita veoma retko dešavaju, jer se sve nedoumice reše odmah po odrađivanju određenih disciplina. Kako vodiči tako i sudije pokušavaju da budu izuzetno korektni, a isto tako i dosledni.

TREĆI DAN - RAD NA VODI

     Ovaj deo uzgojnog ispita se sastoji od tri dela, tri ispitne discipline. Prvi deo je aport viđene patke – ispitivanje streloplašljivosti, druga disciplina aport sakrivene patke i treća rad na plovnom tragu patke tj. pretraga vode do nalaska žive patke, njeno hvatanje ili odstrel i aport - donošenje.
Na ovom delu ispitu imate tri nove sudije, novog vođu baterije - terenskog vodiča i pucača. Svaki vodič sa psom dolazi pojedinačno na vodu gde ga sudije upoznaju sa disciplinom koju pas treba da odradi.
Prvi deo, prva disciplina, je aport viđene patke. Vodič prilazi vodi sa psom na povodniku uz nogu. Jedan od sudija baca patku ispred vas i daje vam odobrenje da psa pošaljete psa za aport. Psa oslobađate od povodnika zajedno sa okovratnikom i izdajete kratku komandu aport. Pas mora bez razmišljanja da uđe u vodu, uzme patku, a pre nego što pas dođe do patke u neposrednoj blizini se ispaljuje jedan metak u vodu da bi se videlo dali je pas plasljiv od pucnja na vodi. Nakon aporta pas mora najkraćim putem da dopliva do obale gde ste vi, izađe, bez otresenja dođe do vas, sedne i čeka komandu da preda aport vama u ruke. Prilikom obuke trudite se da vam pas ne uskače u vodu nego polako uđe sa sto manje talasanja vode.
Druga disciplina na vodi je aport skrivene patke. Jedan od sudija vas odvede na mesto gde ni vi ni pas ne možete videti vodu. Po povratku na vodu sudija vam objašnjava ponovo ovu disciplinu i pokazuje gde je patka sakrivena (bačena) u trsci. Najčesce se radi o daljini koja je nekih 50-60 metara od vas udaljena. Postupak  puštanja psa je isti kao kod prve discipline. Prilazite vodi, oslobađate psa povodnika i okovratnika i izdajete komandu "trazi izgubljeno aport". Pas ponovo mora bez razmišljanja da uđe u vodu i početi pretraživanje vodene površine. Ovde možete vašem psu pomoći pokazivajući mu rukom u kom pravcu da traži. Moj vam je savet, ako pas dobro pretražuje teren, pustiti psa sam da odradi sam pretraživanje i nađe patku. Pas ne sme napustiti vodu bez aporta! Za pronalaženje skrivene patke imate vreme od 15 minuta. Kada pas pronađe patku mora je predati isto kao sve ostale aporte, i isto tako bez trešenja od vode sa sebe. Takođe nije poželjno nakon pronalazka aporta davati dodatne komande psu.
Treća, i najteža disciplina ispita na vodi (i najvažnije na ovom uzgojnom ispitu pored rada na tragu zeca) je pretraga vodene površine za živom patkom, pronalaženje njenog plovnog traga, praćenje traga i isterivanje patke na otvorenu vodenu površinu, hvatanje patke ili odstrel i aport. Ponovo vas sudija odvodi od vode da nebi pas video puštanje i pravac kretanja žive patke. Po povratku vam sudija pokazuje mesto prvog kontakta patke sa vodom i u kom pravcu je odplivala. Pošto se radi o obraslim vodenim površinama koje imaju dosta zaklona (trska, šaš, žbunovi itd. ) sudija vam pokazuje isto tako gde je patka ušla u nazovimo zaklon. Ponovo ista procedura skidanja povodnika i okovratnika i komanda "trazi napred!" Tu sada dolazi do onoga što sam vas savetovao u vezi ulaska psa u vodu. Ako pas energično uleti u vodu, voda će se zatalasati i tako sav mirisni trag na vodi razbiti u milijon pravaca. To će vašem psu veoma otežati rad na plovnom tragu. Znači treba polagano da uđe (sklizne) u vodu sa što manje buke. Ovde sudije prate kako pas radi plovni trag, kako koristi nos i koliko je uporan u pronalaženju divljači. Isto tako pas ne sme napustiti vodu bez pronalaženja patke i aporta. Kada pas pronađe patku, istu mora da istera na otvorenu površinu gde se ispred njega odstreljuje, te je pas aportira i pravilno donosi kod vodiča. Posle svake discipline sudije vam saopštavaju broj bodova i razlog tolikog bodovanja . Ovim bi vaš ispit na vodi bio završen.

Ocena eksterijera “forme i dlake”

Sa psom ulazite u ring gde vas očekuju tri sudije. Prestavljate sebe i psa kome se zatim pregleda tetovaza na uvetu. Prvo se pas meri (visina, dužina - uvek na tvrdoj ravnoj podlozi), pregleda zubalo, testisi, uši, oči, nosnik, prednje noge, zadnje noge, vrat, grudni koš, leđa, rep, mišićna masa i dlaka, detaljno na svim delovima tela, počev od glave pa do stomaka.
Sudije imaju jednu listu kompletnog standarda rase koju pojedinačno ispunjavaju ocenjujujući i upisujući bodove za svaki deo tela (svaki deo tela na način propisan standardom i pravilima VDD) i na kraju dođu do zbira bodova. Prilikom ovog pregleda i procene eksterijera obavezno prisustvuju sve sudije (sudijski žiri od tri člana). Nakon toga sa psom na povodniku kružite ispred sudija. Postavljanje psa kao kod nas nije dozvoljeno (zatezanje zadnjih nogu, istezanje vrata i držanje za rep). Jedino što ćete raditi je promena  brzine kretanja koju diktira sudija dok ocenjuje hodove i kretanje psa u sporom i brzom tempu. Ovi pregledi traju nekih pola sata tako da je dobro i vi da se kondicionalno spremite. Po završetku glavni sudija žirija vam saopštava broj bodova u formi (građi) i dlaci i time je vaše učesće na najvećem radnom ispitu na svetu - Hegewaldu završeno.

ČETVRTI DAN – PROGLAŠENJE REZULTATA I ZATVARANJE HEGEWALDA

      Pre podne je skup svih učesnika, sudija, gostiju, odgovornih lica u VDD-u, DDWV-u, JGHV-u, VDH-u i  i ostalih učesnika i posmatrača (najčešće na nekom velikom sportskom kompleksu jer je tu prisudno par hiljada ljudi). Tada se objavlja rang lista - rezultati svih učesnika Hegewalda sa pojedinačnim bodovima po disciplinama. Da bi svi videli učesnike organizuje se njihova pojedinačna prozivka po redosled osvojenih bodova dobijenih u formi i dlaci. Od najmanje do najviše ocenjenih jedinki. Svaki prozvani vodič ulazi sa svojim psom u ring i pravi par krugova tako da ga svi prisutni mogu lepo videti i sami oceniti kakvog je kvaliteta ta jedinka. Po završetku svi odlaze u svoje hotele i pripremaju se za svečano proglašenje rezultata i zatvaranje Hegewalda.
Pri kraju četvrtog dana uveče je skup svih učesnika na svečanoj prozivci učesnika Hegewalda. Tom prilikom se drže govori, analizira tok ispita i prikazani rad, govore drže sve vodeće ličnosti Verein Deutsch Drahthaara matične zemlje, Saveza svestranih radnih lovačkih pasa i Kinološkog saveza nemačke. Tada možete videti koliko se ulaže u ovu rasu, značaj i ulogu ovog uzgojnog ispita, koji je njen značaj u lovstvu, kakvo je stanje rase i koji su ciljevi njenog daljeg uzgoja.
 Po završetku govora zvaničnika dolazi do vrhunca večeri – proglašenju rezultata, tj. pojedinačnoj prozivci svih učesnika po redosledu rangiranja na osnovu osvojenih bodova zasluženih za rad prikazan na ovom najvećem uzgojnom ispitu na svetu. Za prvo, drugo i treće mesto slede vodičima izuzetno vredne nagrade (na pr. lov u Africi, odstrel jelena itd.), a i za one do otprilike 50-og mesta uvek ima nekih sitnica (čizme, jakne, prsluci i td.). Po završetku prozivke organizator proglašava Hegewald oficijelo zvršenim što se tice VDD-a, a što se tiče vodiča tada dolazi i najlepše treće poluvreme, večera i druženje.

IV REZIME ZA KRAJ
Do sada su na ovom ispitu učestvovala tri srpska vodiča: Goran Zubanović (šest puta), te Marko Popović i Igor Radonjić koji su uspesno položili Hegewald. Na taj način su doprineli da i Srpski DD klub uđe u anale razvoja rase, postane poznat i priznat u svetu, i tako stvorili skroman međunarodni rejting za naš Kluba.
Učestvovati na ovako velikoj i značajnoj manifestaciji je nesto fantastično. Tu možete videti najkvalitetnije mlade oštrodlake nemce,  poznate vodiče, iskusne odgajivače, priznate sudija, vodeće ljude iz DD sveta..... i sve ostalo što je vezano za nemackog ostrodlakog - DEUTSCH DRAHTHAAR.
Polaganje ovog ispita zahteva ne samo dobru jedinku (što je i najvažnije na kraju krajeva) nego i veoma dug, osmišljen i sistematičan rad u pripremi – obuci psa. Sudije su izuzetno konsenkventne i stroge, tako da se ne smete osloniti na samo dobre urođene osobine. Pas za Hegewald mora biti adekvatno pripremljen i obučen. Vaši psi moraju biti dobro kondicionelno spremni i naravno odrađeni u prinudnoj - muss dresuri. Na ovakvim ispitima pas se posmatra kao jedna kompletna lovna jedinka što u radu što u dresuri gledaju se njegove urođene, nasleđene osobine i na koji način su one razvijene od strane vodiča i prilagođene potrebama u praktičnom lovu. Samo kompletan pas može da se nada uspešnom polaganju Hegewalda. Uvek morate biti sigurni da će vas pas odraditi u datoj situaciji ono što vi tražite od njega.

         Za sve zainteresovane vodiče koje žele sebe i svoje pse oprobati na ovom najvećem uzgojnom - radnom ispitu za oštrodlake nemce, a nisu upoznati sa načinom rada i dresure Srpski DD klub će veoma rado izaći u susret što sa pravilnicima, što savetima iskusnih, a u vezi kompletne pripreme za navedeni ispit. Za sva vaša pitanja i nejasnoće, ako ih ima posle ovog članka, a u vezi Hegewalda, spremni smo da odgovorimo na ovom našem sajtu Srpskog Deutsch Drahthaar Kluba.
Pitanja postavite preko komentara na ovaj naš sajt, na Blogu imate uputstvo o korišćenju i postavljanju komentara. Rado ćemo odgovoriti !

                                                                                                                         Igor Radonjić





O B A V E Š T E N J E - SASTANAK UPRAVNOG ODBORA SRPSKOG DEUTSCH DRAHTHAAR KLUBA !!!!




Obaveštavamo (ujedno i pozivamo) sve zainteresovane članove da će se u subotu 12. februara 2011. godine održati sastanak Upravnog odbora Srpskog Deutsch Drahthaar Kluba sa početkom u 10 časova u (novim) prostorijama Kinološkog saveza Republike Srbije na Voždovcu (u Beogradu) ulica Bukovička broj 1 (iz ulice Vojvode Stepe se skreće levo u Vitanovačku  i 7. ulica levo iz Vitanovačke je Bukovička. Ako idete Kumodraškom od Autokomande iz Kumodraške skrenete levo u Vitanovačku i iz Vitanovačke 2. ulica levo).

Prisustvo članova Upravnog odbora i Komisija je obavezno. Molimo one koji su sprečeni da obaveste Sekretara Kluba.

  Tema sastanka je priprema godišnje Skupštine Kluba krajem februara sa sledećim

                  D N E V N I M  R E D O M:

1. Dogovor i utvrđivanje predloga plana aktivnosti Kluba u 2011. godini
2. Priprema održavanja Redovne godišnje Skupštine Kluba
3. Predlozi izmena i dopuna Statuta
4. Priprema za proslavu jubileja: desetogodišnjice rada Srpskog DD Kluba
5. Tekuća pitanja

SNIMAK OŠTRODLAKOG NEMCA KAO SVESTRANOG PSA

   Naš kolega Zoran Živojinović je "iskopao" lep video snimak oštrodlakog nemca na netu kako lovi sve - u svestranom radu, i okačio to na Balkan Kinology. Mene je snimak oduševio, jer se teško dolazi do tako dobro urađenog snimka koji ilustruje pravi karakter oštrodlakog, pa sam kontaktirao Zorana i on nema ništa protiv da okačimo taj snimak na naš Blog - da podelimo sa svim našim čitaocima i posetiocima sajta zadovoljstvo.

Ono što je interesantno to je da je snimak napravio amerikanac u Americi, što je potvrda da je oštrodlaki nemac kao svestrani pas raširen po celom svetu. Kliknite ovde i uživajte !

UZGOJ PASA I IZBOR PRIPLODNJAKA

      
      Odgajivači koji svojim uzgojem žele da ostave trag i trajan pečat u određenoj rasi treba da utroše malo više vremena nego obično pri izboru priplodnih grla – mužjaka za svoje kuje i ne smeju dozvoliti polovična rešenja, nego treba da postave sebi cilj uzgoja i prema tome planski biraju.
      Izbor (selekcija) priplodnih grla koje će se koristiti u uzgoju je od prvorazrednog značaja. Selekcija se vrši na osnovu:
      1. osobina jedinki  (fenotipa – spoljni izgled i građa, dlaka, radne osobine, narav i temperament jedinke);
      2. porekla (predaka) i na
      3. osnovu kvaliteta potomaka.
      Selekcija na pretke i potomke je važnija u uzgoju od selekcije na osobine – fenotip roditelja, ali je i fenotip itekako važan. Rezultati savremene genetike kažu da roditelji  učestvuju 50% u nasleđivanju kod potomaka. Znači roditelji – otac i majka šteneta odlučujući utiču na osobine štenaca. Već u drugoj generaciji (četiri pretka) uticaj na osobine iznosi 25 posto, u III generaciji (8 predaka) uticaj pada na 12,5 posto, a u četvrtoj (16 predaka) na 6,25 posto. Jedan roditelj (otac - mužjak ili kuja) učestvuje sa 1/4 (25 posto) u nasleđivanju. Već deda iili baba učestvuju sa samo 6,25 posto, jedinka u III generaciji sa 1,56 posto, a jedinka u IV generaciji sa 0,39 posto učestvuje u nasleđivanju kod štenadi. U praksi to znači da već nemamo šta da se nadamo od treće generacije predaka da nam prenesu osobine na štence.
      Najefikasniji način oplemenjivanja - poboljšanja kvaliteta jedne rase uzgojom je redovno i sistematično proučavanje i ocenjivanje potomaka (uzgojni ispiti, uzgojne smotre priplodnjaka) i na osnovu toga izvršena selekcija.
      Značaj kuje
      Pre nego što uzgajivač počne traganje za priplodnjakom mora da shvati jedno: da snaga odgajivačnice leži u kujama.
      Ko god želi da postane uspešan uzgajivač ne sme da gradi svoj uzgoj na prosečnim kujama ili kujama sa manama bez obzira koliko ih on voli. Takav materijal je bolje pokloniti lovcu koji će kuji posvetiti punu pažnju, jer simpatija prema nekoj životinji nije jedini razlog uzgoja i ne sme da bude preovladajući, odlučujući faktor. Ozbiljni i odgovorni uzgoj se bazira na utvrđenim i objektivnim kvalitetima pasa, a ne ljudskim osećanjima. Većina kuja koje nisu preporučljive za uzgoj biće daleko srećnija kod lovca gde je jedini pas, i sa njegovom porodicom gde će imati više ljubavi i pažnje nego u boksu odgajivačnice gde tu pažnju treba da deli sa ostalim, brojnim psima. Početak uzgoja mora biti kvalitetna kuja.
      Moramo još nešto reći: postoje kuje i mužjaci sa izvanrednim osobinama (fenotipom) koje daju slabo potomstvo (slab genotip). Takve pse ne treba koristiti u uzgoju jer nema rezultata – svrhe.
      Potomke kuje koja daje kvalitetnu štenad sa poželjnim osobinama (prenosi dobro osobine na potomke – genetski jaka kuja) nazivamo linijom ili porodicom. Kvalitetna kuja daje kvalitetne potomke sa raznim mužjacima. Sa takvom kujom treba težiti stvaranju što više kvalitetnih linija.
      Najbolje je pariti homogene mužjake i ženke, sličnih Dalje: uzgajivač ne bi trebao da pari kuju sa mužjakom koji nije prvoklasan. To je drugo osnovno i čvrsto pravilo uzgoja: treba stalno ubacivati vrhunsku krv, tj. pariti sa vrhunskim mužjakom. Ovo pravilo ne bi trebalo nikada prekršiti, sem kada je mužjak od jako dobre i proverene linije, sam nije vrhunski, ali daje dokazano kvalitetne potomke. Čak je i tada to rizično, jer će u svim rodovnicima pasa kojima uzgajivač gradi svoj odgoj naći ime jednog nepoznatog psa koji će stručnjacima stalno padati u oko i odbijati ih od nabavke šteneta.
      I zato je bolje uzimati za parenje samo dokazane pse. Inače mužjake bi uvek trebalo strožije procenjivati jer će dati više potomaka i njihova mana koju prenose može bitno uticati na rasu.
    
      Učvršćivanje postojećeg kvaliteta i njihovo unapređivanje
      Znači prvo treba odgajiti kvalitetnu kuju. Bilo bi idealno da je vrhunska i eksterijerno i radno, ali u praksi je to retko izvodljivo, iako tome treba težiti i nikada se ne predavati. Kod lovnih pasa su ipak važnije radne osobine, a u eksterijeru treba težiti da nema funkcionalnih mana, „lepota“ je drugorazredna. Odgoj nije lak hobi koji se može uraditi za kratko vreme, naprotiv traži puno vremena i strpljenja, nekada ceo život – ljudski vek. Kada analiziramo radne osobine uzmimo u obzir i proučimo – procenimo rad pre pucnja, rad posle pucnja i karakter psa. Izostavljanje temeljne analize i objektivne procene bilo koje od ove tri kategorije se kad – tad osveti i ostavlja dugoročne, neželjene posledice u liniji koju gajite, pa i u rasi. Posebno obratite pažnju na karakter psa: plašljive i nervozne pse izbegavajte ! Nemački oštrodlaki pas je svestran lovački pas izvorno, i takav je i danas u matici – Nemačkoj i takav nem treba i ovde, u Srbiji, u lovištima. Vremena i prilike lova se menjaju i svestrani pas će sve više biti potreban.
      Ukoliko smo uspeli da dođemo do kvalitetne kuje treba da održimo, kroz uzgoj, te njene dobre osobine, ili, što je u praksi (pošto savršenog nema) češći slučaj, da popravimo. Ukoliko je priplodnjak – mužjak kvalitetnije grlo od kuje treba je pariti sa polubratom (isti otac ali druga majka) po ocu, tako da otac postaje dvostruki zajednički predak.  Ovaj sistem uzgoja se naziva linijski uzgoj (ima i drugih sistema uzgoja, o njima drugom prilikom detaljnije) i utvrđuje visoki kvalitet mužjaka – priplodnjaka u toj liniji. Ukoliko kuja potiče od izvanredne majčine linije , treba pariti na majčinu liniju, tj. pariti kuju sa najboljim sinom njene majke (polubratom po majci). To učvrščuje kujinu liniju po majci „majčinsku liniju“.
      Slična parenja po principu linijskog uzgoja mogu dati takođe dobre rezultate pri parenju kuje sa dedom, pradedom i slično. Što se srodstvo udaljuje sve će biti slabiji rezultati. Parenje na manje srodne pretke takođe mogu dati dobre rezultate, ali je to daleko manje pouzdano. Mnogi priznati odgajivači su odgajili poznate pse na osnovu linijskih gore opisanih kombinacija parenja. Kod planski postavljenog parenja po linijskom sistemu uzgoja šanse za poboljšanje kvaliteta su beskonačno veće nego kod uobičajenih ukrštanja pasa koji nemaju zajedničkog pretka, osim možda šampionske titule. Parenja među nesrodnim jedinkama je uvek pucanj u mrak i ništa pouzdanija nego dobitak premije na lutriji. Tu i tamo poneki odgajivač dobije dobrog psa, ali u većini slučajeva se dobiju lošiji psi nego što se očekivalo – obično su, i u većini,  potomci slični proseku rase (tzv. regresija osobina). Ovo ne bi trebalo da deluje obeshrabrujuće na odgajivača, jer ipak postoji mali pomak nabolje. Kod linijskog sistema uzgoja odgajivač upravo ta neočekivana pogoršanja – vraćanja na prosek može eliminisati parenjem na poznate pretke. U tom slučaju se u rodovnicima štenadi sve češće javljaju određeni psi što dalje napredujemo sa linijskim uzgojem. Mogućnost da „sa strane“ upadne neželjena osobina je sve manja. Rečeno naučnim jezikom što je manji fond gena (gen pool) u liniji to je manja mogućnost varijacije i automatski su veće šanse da odgajivač dobije ono što je postavio za cilj i zašto je pario u toj kombinaciji.
      Najuže parenje u srodstvu – incest kao što je parenje rođenih braća i sestara  odgajivač ne bi trebao da primenjuje. Da bi se incestom postiglo nešto treba veoma dug period, veliki trud, iskustvo, znanje i odgovornost. Najuži incest može dati ponekad rezultat, ali daleko češće, a skoro uvek u prvoj generaciji, daje neprijatnosti i katastrofalne rezultate i baš ništa ne unosi u uzgoj. Tu se vrši koncentarcija gena, i dobrih i loših, i često nastaju jedinke sa nepoželjnim osobinama kao što je katastrofalan nos, neplodnost itd.
      Ja lično sa okusio to: imao sam mužjaka nkd. od čika Milovana Vitomirova, od linije odličnog Astora vom Taublerhofa, štene brata i rođene sestre, odličnog eksterijera ali katastrofalnog nosa, bukvalno je gazio po fazanima. To je jedini pas u mojoj karijeri za kojeg mogu reći da „nije imao nos“.
      Ubacivanje novih osobina
      Ako u jednoj uzgojnoj liniji pasa nedostaje ma koja poželjna osobina ona se može ubaciti parenjem sa mužjakom druge, nesrodne linije, koja upravo osobinu koja nama nedostaje izraziro pokazuje. Tada, sa više ponovljenih parenja sa tim - takvim mužjakom i njegovom linijom, kroz generaciju dve izgrađuje linija sa željenom osobinom i tu liniju ukrštamo sa našom, bazičnom linijom. U tom slučaju, i sa nešto sreće, možemo ubaciti u našu liniju osobinu koja joj manjka i krenuti dalje u uzgoju. Ko želi rezultate u uzgoju mora raditi sistematski i planski: da unapred projektuje rodovnike i na taj način eliminniše jedinke sa nepoželjnim osobinama.
      Procena materijala
      Dok uzgajivač prati jednu uzgojnu liniju proučavanjem potomaka, što je i praktični i i teorijski posao, najvažniji je izbor jedinki koje će ući u dalji uzgoj.  Ne vodi ničemu, tj. uspehu parenje dva psa koji bi samo po teoriji dali dobre potomke, bez prethodnog detaljnog i kompleksnog ispitivanja i provereravanja. Ima ukrštanja koja izgledaju samo na papiru dobro, ali u praksi ne daju ništa. Odgajivač mora pse kritički i objektivno proceniti. Dva šampiona mogu imati iste greške (idealnog nema) i njihovo parenje ne znači samo dupliranje mane nego sa generacijama nećemo moći izbaciti mane koje smo stvorili. Dobre i loše osobine pasa koje ćemo pariti se moraju jedna prema drugoj tačno odmeriti. To nije stvar preke odluke nego iskustva. Ako, naprimer, u svojoj liniji imate pse sa kratkim glavama i želite da ispravite sa određenim psom duge glave, morate detaljno analizirati oba grla kompletno, a ne samo glave, jer kada se produžuje glava vrlo često se produžuje i trup. Želja za jačim kostima može odvesti do grube i teške konstitucije. Tako mnoge promene sa sobom nose neželjene nuz promene i posledice koje se brižljivim odabirom uzgojnih grla želi izbeći. Dobar i iskusan odgajivač sve važne osobine proceni tako da željenu izbalansirano ubacuje u svoju liniju. On pronalazi pravu ravnotežu svih osobina. Kod svih tih planiranja se podrazumeva da odgajivač apsolutno i sigurno poznaje standard rase koju gaji da se ne bi udaljio od njega. Pored toga mora imati cilj – predstavu šta želi. Samo na taj način i uz odgovarajuću selekciju štenadi može da se približi svom idealu.
      Osobine kod pasa koje se ne smeju prevideti
      Kod svih nastojanja pri usavršavanju rase odgajivač ne sme nikada da se kocka sa vitalnim osobinama kod pasa kao što su plodnost, otpornost, životni instikt (nagon za opstankom), hodovi, stavovi i uglovanost ekstremiteta i karakter psa. To su nasledne osobine čiji gubitak ne smemo rizikovati i njihov nedostatk vodi direktno u degeneraciju rase. Osobine kao što su boja očiju, dlaka, dužina ušiju itd. su daleko manje važne.
      Ostati uporan i samokritičan
      Ukoliko jedno parenje (kombinaciija priplodnjaka) uspe i da željeno potomstvo postavlja se pitanje: da li ga ponoviti ?
      Prirodno je očekivati da ćemo u sledećem, istom, parenju dobiti isti ili još bolji kvalitet potomaka. Postoje kombinacije koje daju odličan materijal i tu se ne treba dvoumiti, posebno ako se gaji za prodaju (što je najčešći slučaj). Međutim sa gledišta teorije genetike (nasleđivanja) kombinacije se broje na milione i teško se ponavljaju, a sa gledište odgajivača se ne dobija mnogo ako su boksovi puni kvalitetnih pasa od istog oca i majke. Kao rezultat dolazi stagnacija daljeg uzgoja, sem ako se ne želi pariti u najužem srodstvu, što dokazano kvari kvalitet pasa. I tako dolazimo do zaključka da je neminovno povremeno ubacivanje mužjaka iz nove, ali kvalitetne i proverene linije.
      U praksi mnogi odgajivači izbor priplodnjaka prepuštaju slučaju: koji je najbliži, koji naiđe, najjeftinija kombinacija.... Materijalna oskudica uzima svoj danak. Ali oni koji hoće da uzgaje kvalitetne pse i koji znaju kako se to postiže stalno će i iznova provoditi puno svog vremena i noćnih sati studirajući rodovnike, izveštaje sa uzgojnih ispita i utakmica, preispitivati osobine svojih prethodnih pasa i njihovih potomaka, analizirajući svoje propuste, razmišljajući o psima drugih odgajivača, vagati verodostojnost priča i prebirajući po knjigama koje su dostupne. Najveća pomoć i putokaz su godišnjaci i bilteni pasminskih klubova i izveštaji sa uzgojnih ispita sa ocenama za svaku disciplinu i svakog psa. Tu nema laži, nema prevara u nemačkom sistemu uzgoja: tri sudije sude do pet pasa, način ocenjivanja odavno preciziran i poznat. Ako pratite ocene (oštrodlakog nemca u našem slučaju) jednog psa sa prolećnog uzgojnog ispita, pa jesenjeg pa Hegewalda ili svestranog ispita sve će biti jasno. Ne može jedan pas jednom dobiti 5 a drugi put 11 boda za volju ili trag.... teško.
      Odgoj vrhunskih pasa je spor i dugotrajan proces. Uzgajivač koji želi uspeh nikada ne sme sam sebe da laže i da osobine svojih pasa veliča neobjektivno i nekritično. Pravi početak uzgoja je kada uzgajivač procenjuje svoje pse kritički, čak strožije nego drugi.
      Čak i kada imate zaista dobrog psa, a do dobrog psa se ne dolazi lako (i čuvajte ga kao oko u glavi), uvek može da se odgaji još bolji! To je fascinirajući i neopisivi izazov pravog odgajivača. Sve do novog legla, do odrastanja štendadi, njihove obuke i provere, lova sa njima, pa ispočetka.......
                                                                          
                                                                                                        Torma Laslo
    
                        Članak je objavljen, uz neznatne razlike, u 1. broju Biltena Kluba za nemačke kratkodlake ptičare (čiji je urednik tada bio autor članka) u januaru 1997. godine
    
    
    
    
      3