Nemački oštrodlaki pas

PRAVA RASA ZA PRAVOG LOVCA !

PREVOD KNJIGE O OBUCI PASA DR. CARLA TABELA "SVESTRANI LOVAČKI PAS - UZGOJ, OBUKA I VOĐENJE"

    Ovo je uvodni tekst o prevodu knjige za obuku svestranih lovačkih pasa u kom bi želeo da rasčistim neka pitanja da bi čitaoci mogli imati jasniju predstavu o cilju ovog projekta. Naslov knjige je "Odgoj, obuka i vođenje svestranih lovačkih pasa" - "Der Jagd-gebrauchshund, seine Erziehung, Abrichtung und Fuhrung (izdao BLV Verlagsgesellschaft Munchen, Bayern, Wien 1978., 1. izdanje izdato 1964.) autora dr. Carla Tabela iz Nemačke.
   Prvo je pitanje: zašto knjiga o obuci pasa ? Jer je vreme usmenog predanja prošlo. Onaj koji obučava (dresira, školuje) i sam mora da zna kako i šta, tj. da se školuje. Jer obučiti psa ne možete samo pomoću trikova, posebno svestranog psa koji mora da zna dosta radnji i da se preštima na razne zadatke (naprimer žustro pretraživanje polja, pa posle njega smiren i detaljan rad na tragu).  Obuka pasa nije nauka, ali je složena veština i umeće. Potrebna su izvesna znanja: poznavanja teorije obuke, psihologije pasa, same tehnike učenja pojedinih radnji, redosled učenja radnji, način uvođenaj psa u rad u realnim uslovima lova, ispravke mana, sistem obuke. Od nekog morate naučiti barem osnovne stvari koje kasnije možete  sami dograditi i upotpuniti ako imate talenta za dresuru. Ali je malo ljudi koji znaju, još manje onih koji danas imaju vremena i voljni su da Vam prenesu znanje,a još manje onih koji imaju talenta za pedagogiju. Ostaju knjige - udžbenici. U njima je sakupljeno znanje generacija i generacija ljudi koji su se bavili obukom pre nas, knjiga je uvek raspoložena da Vam objasni i pomogne kadgod Vam zatreba i otvorite je.
    Kao mlad ljubitelj lovačkih pasa slušao sam starije iskusne kinologe: čika Ozrena Radoševića, Nenada Čanka i niz lokalnih dresera u mom Srbobranu i čitao svaki članak u kinološkoj i lovačkoj periodici i literaturu koju god sam mogao naći na temu obuke pasa. Sećam se prve knjige koju sam nasledio od oca "Dresura lovačkih pasa" od Tibora Lovrenčića i Slavka Miškulina. Puno mi je značila u prvim koracima dresure: na jednom mestu sve sistematizovano i možeš da posegneš za bilo kojim savetom kadgod ti zatreba. Ta knjiga je nestala - neko od pozajmljivača je nije vratio, nadam se da nije upotrebio za potpalu. Pomoću te knjige sam obučio svog prvog psa negde pri kraju osnovne škole - kratkodlaku jazavčarku Džipsi. Ja bi se šunjao ulicama ispod krošnji dudova "piršovao" na vrabce praćkom, kasnije vazdušnom puškom, Džipsi bi išla poslušno uz nogu i na komandu aportirala "odstrelejenog"vrapca ili visoku divljač - goluba ili gugutku. Nisam imao veliko iskustvo, ali želja za obukom i stalan rad i neprestani kontakt sa psom, kao i odličan odnos je učinio čudo, Džipsi je ostala jedna od mojih najbolje obučenih pasa do danas.
    Kasnije sam koristio knjigu Milivoja Tutorova "Dresura lovačkih pasa". Ostala mi je u pamćenju i danas uvodna rečenica: "Pasa ima raznih rasa pogodnih za ljude. Kakav gazda takav pas". Pa knjigu koju je izdao Dnevnik, tj. Lovačke novine 1970. "Lovački psi - lovac i pas, dresura, standardi" autora Lj. M. Popova i P. J. Kojića, pa enciklopediju lova, dr. Lokarevu kjnigu "Naši psi"  u prevodu Nikole Radovanovića iz 1949.   Koristio sam knjige za obuku službenih pasa, kao što je knjiga Miroslava Zidara "O psih"  u izdanju "Kmečki glas" iz Ljubljane, knjiga ruskog autora N. A. Saharova "Dresura pasa" (službenih) u izdanju "Sportske knjige" iz Beograda 1977. mi je puno pomogla oko raščišćavanja psihologije pasa i sređivanja pojmova teorije obuke, kao i knjiga "Odgoj i školovanje pasa" autora Urs Ochsenbeina u izdanju "Mladosti" iz Zagreba 1985. godine (ova knjiga mi je ostala u lepom sećanju i pomogla dosta). Zatim je došla knjiga Ivana Richtera "Lovački psi - uzgoj i školovanje" u izdanju "Znanja" iz Zagreba (1976.). Dobra knjiga, dosta informacija, cenjen autor, ali knjiga ima ozbiljnih mana: piše o svemu, ali ne o problemima, o onim začkoljicama koji čine temelj obuke i gde obično dreser - posebno neiskusni  kome je najpotrebniji savet - nema rešenja. To sakriva, ostavlja za sebe, kao i većina ostalih knjiga o dresuri lovačkih pasa objavljenih kod nas. A možda ni autori nisu stigli do nivoa da imaju rešenja za sve probleme pri obuci ?
     Pa sam čitao sve što je objavljeno u Srbiji posle. Da ne nabrajam i zamaram. Tanko. Kod mađara sam našao nekoliko dobrih naslova od Felix Endrea do Jilly Bertalana juniora i seniora. Pomalo sam savladao nemački i počeo da čitam njihove autore.Ostale su mi u sećanju dve knjige nemaca: klasika i pionira nemačko sistema obuke Oberlandera "Dressur und Fuhrung des gebrauchshundes" i knjiga A. Konrada "Gerehchte Jagdhundschulung". Ovde je već bilo obilje znanja koje su nudile ove knjige za koje dotada nisam čuo - čitao. Negde 80-ih godina naš veliki dreser (šteta što se povukao iz javnog kinološkog života) Ilija Latinović iz Kikinde, iznerviran mojim naklapanjem o aportu na jednoj utakmici kada je njegov čuveni kratkodlaki nemac Alf vom Steinecker stisnuo jarebicu da joj iskoče creva, mi je poklonio originalnu knjigu na nemačkom dr. Carla Tabela. Čitajući pomalo koliko sam znao nemački preda mnom se "digla magla dilema" oko obuke lovačkih pasa. Neviđena rešenja, a jednostavna i iz prakse.
    1999. godine mađari, tačnije njihov Klub nemačkih ptičara (kod njih Klub objedinuje sve nemačke rase iako je kratkodlaki nemac vodeća rasa) prevode istu knjigu koja mi dopada u ruke. Prevodioc je stari, fini gospodin Bosz Jožef, počasni predsednik mađarskog Kluba nemačkih pasa. Poznavao sam ga lično, često pitao telefonom za savete kada bi sa nekim psom zapao u probleme koje nisam znao da rešim. Specijalnost mu je bila obuka. Svi su ga znali i voleli. Na utakmicama i ispitima je neumorno delio savete o obuci, večito je bio okružen mladim vodičima koji su ga zapitkivali i on je strpljivo savetovao. Slagao sam se sa njim u većini pogleda, pošto mi je (ne mojom krivicom) mađarski maternji jezik. Od tog momenta je ova knjiga za mene bila u potpunosti dostupna i otvorena (interesantno je kako štivo daje više saznanja ako ga čitate na više jezika). U toj knjizi sam našao sistematizovane sve odgovore na moje nedoumice, uputstvo za sve što je potrebno za rad sa lovačkim psima od A do Š. Ništa nije nedostajalo, sve je bilo tu, dostupno u svako doba dana, korak po korak, koncizno, jednostavno, bremenito - natopljeno iskustvom.Knjiga koja nam je nedostajala,  (ako ste "kompjuteraš" sreli ste se sa serijom priručnika "Priručnik koji nedostaje - knjiga koja uvek treba da je pri ruci !, e to je to). Tako sam tada osećao, tako osećam i danas.
    Drugo pitanje: da li se dresura pasa može naučiti iz knjige ? Ili samo iz knjige ? Teško za početnika. Malo ljudi može, koristeći samo "suvu" pisanu reč da postane uspešan dreser, i to samo ako puno radi sa psima i ima talenta. Bolje je rešenje, kada pored knjige ima nekog ko Vam priskače kad zapnete, objasni detaljno kada zatreba i pokaže primerom kako treba (ili kako ne treba). To se radi na kursevima obuke koji su u razvijenim kinološkim zemljama godinama već ustaljena praksa. Pomažu nešto i DVD filmovi o obuci. I rad i razmišljanje. Ali se bez knjige - priručnika o obuci ne može. Ona je osnova i nezamenjiva, sem ako nemate nekog iskusnog dresera - vodiča koji Vam prenosi svo potrebno znanje. A malo je srećnika koji imaju takve prijatelje.
    Treće pitanje glasi: zašto baš ova knjiga ? Prevešću predgovor čika Bosz Jožefa prevodu Tabelove knjige, jer mislim da nema šta da se doda, niti ima potrebe izmišljati neke nove rupe u saksiji.
   On u tom predgovoru daje svoj odgovor na moja sva postavljena pitanja u ovom članku. Ovako piše Čika Bosz u predgovoru: "Zašto smo se upustili u prevođenje knjige o obuci pasa i zašto baš ove knjige ? Na prvo pitanje je odgovor jednostavan. Godinama već nije objavljena knjga na ovu temu. Nemoguće je naći stare knjige i izdanja po antikvarnicama, a da postoji potreba za takvom knjigom sam iskusio godinama na isptima, utakmicama u razgovoru sa vodičima, ali ne samo na kinološkim manifestacijama već i u lovu.
   Posle mnogo molbi i predloga, procenjujući i vagajući iste, i mi smo došli do zaključka da je zaista potreban jedan vodič - priručnik za obuku pasa koji je lako razumljiv i pisan na osnovu iskustva i prakse. Nebrojano puta smo konstatovali prilikom proglašenja rezultata na ispitima i utakmicama pasa, kada smo analizirali prikazano, da greška nije u psima, već u njihovoj obuci i vođenju. Nedostaju sistematsko, dosledno i do potpunosti obučene radnje kod pasa. I još mnogo iskustva i razloga govore u prilog objavljivanju ove knjige.
Mislim da je na osnovu gore rečenog opravdano pitanje zašto baš ova knjiga ?
   Zato što od knjiga objavljenih na drugim jezicima ona odgovara najpotpunije našim potrebama. Zašto ? Jer način pisanja i raspored materijala najviše pomaže čitaocu.
   Prvo poglavlje piše o uzgoju mladog psa dok ne stasa za obuku. Opisuje temelje naophodne za stvaranje dobrog radnog psa i način gajeja i odabira. Jednostavno, ali saopštava činjenice koje su mnogima neznanice. Okolina i ophođenje prema štenetu je odlučujuće za njegov kasniji razvoj. Kako treba probuditi lovačke nagone i razvijati ? Kako ispitati da li mladi pas ima neophodne osobine i u kojoj meri da postane dobar lovački pas ?
   Za nas je najvažniji deo o osnovnoj obuci, tzv. vežbama poslušnosti, i u njemu deo koji govori o važnosti odnosa između psa i vodiča i kako se taj odnos razvija. Kako da me razume moj pas ? Kako i u čemu grešimo ?
    Detaljno opisuje zadatke osnovne obuke, načine, redosled učenja radnji, greške i način njihovog ispravljanja.
    Zatim kako da psa koji je završio osnovnu obuku uvedemo u rad - praktičan lov i način vođenja pasa u raznim načinima lova i izvršavanju pojedinih zadataka u lovu.
    Autor u posebnim poglavljima piše o obuci jamara i cunjavaca. Upravnicima lovišta i profesionalnim lovcima daje veoma korisne savete.
    Na kraju dolazi poglavlje o najboljem putu za dobro vođenje i obuku pasa: o kursevima za obuku. Dr. Tabel kaže: "Stručne knjige su dobre i važne, skoro nezamenjive, ali malo njih mogu sami postići rezultate. Broj onih kojikoji nauče iz knjige je mali u odnosu na broj onih koji nauče na osnovu viđenog (pokazanog). Izgovorena reč, uticaj i pokazni primer instruktora i odnos učenika i instruktora ima daleko drugačiji i delotvorniji uticaj nego knjiga. Njihov uticaj je živ i trajniji.
    Šta da učimo psa i kojim načinom ? Na ovo teško pitanje odgovara ovo poglavlje knjige.
    I na kraju, najdobronamernije, nekoliko dobrih saveta kako koristiti ovu kjnigu: kao napomena, prema sistemu obuke opisanom u knjizi godinama sam uspešno obučavao pse. Predlažem da se pri čitanju knjige udubimo u nju do potpunog razumevanja. Sitni detalji mnogo znače.
    U svemu se prudržavajmo postepenosti, ne preskačimo stepenice.
    Budimo dosledni so kraja.
    Posebnoj Vašoj pažnji preporučujem poglavlje o obuci prinudom, jer o toj temi je kod nas mnogo nestručnog i pogrešnog napisano. Pojedinci tvrde da pojedine rase "ne trpe obučavanje prinudom". Prinuda se sme koristiti samo primerena karakteru psa sa kojim radimo. Veoma je važno razumeti zašto je potrebna prinuda. Nije količina samo bitna, nego način primene.
    U delu koji govori o kursevima - kako sam autor primećuje - ono što je napisano nije "sveto pismo". Treba razumeti potrebu za kursom i njenu suštinu u prvom redu, a samo izvođenje prilagoditi lokalnim mogućnostima.
    I sam sam vodio više ovakvih kurseva, i to uspešno. Bilo je lovaca koji su posle uvodnog izlaganja i upoznavanja izjavljivali "ovo moj pas nikada neće uraditi". Pas mu je bio izrazito tvrdoglav. Postao je najbolji do kraja kursa. Ali treba da kažem da je vodič savesno i vredno radio sa njim iz nedelje u nedelju.
    Mislim da ova knjiga u potpunosti odgovara potrebama naših lovaca. Iz srca kažem da sam prevodio sa radošću i elanom i nadam se da onaj ko uzme u ruke ovu knjigu i proučava je - da proučava, jer stručna knjiga se proučava i studira a ne samo čita - da će takođe to raditi sa radošću, i ako na osnovu naučenog bude uspešniji imaćemo više obučenih lovačkih pasa. Ovo je krajnji cilj izdavanja ove knjige. Kolegama lovcima za ovaj poduhvat želim puno strpljenja, doslednosti, vrednoće i istrjanosti i kao rezultat puno uspeha u obuci !"
    Toliko od gospodina Bosza. Samo da još ja dodam malo na ovo treće pitanje. Ono što me je fasciniralo kod ove knjige je konciznost - sa malo reči, skoro ijedne suvišne je sve objašnjeno. Tačno koliko treba.  Nema ni "grama" suvišne teorije, samo koliko je potrebno za uspešnu  praksu. Iz svakog reda "miriše" praksa, iskustvo. Sistem je potpun i zaokružen, sve je tu, na dohvat ruke, ispod jastuka ili u torbi koju koristimo za pribor pri obuci. Naći ćete odgovore na pitanja koja su tištala koje niste ni sanjali, a toliko godina radite sa psima. Sve jasno, jednostavno svima i razumljivo.
      Još samo nekoliko reči o samom dr. Tabelu. On sam ne pripada pionirima koji su stvarali sistem nemačke obuke svestranih lovačkih pasa u drugoj polovini XIX veka, među kojima je najistaknutija figura Oberlander. Čak nije ni među najvećim nemačkim dreserima novog doba, jer ima dresera koji su obučili više stotinu pasa. Njegova je zasluga što je sistematizovao nemački sistem obuke, osavremenio i prilagodio jezik današnjem dobu i što je talentovano i koncizno napisao knjigu o dreusri koristeći pozitivna iskustva svojih  prethodnika. Dovoljno.
    A tajna je, nećete verovati, u radu.
   A sada o objavljivanju prevoda. Pokušaću da jednom nedeljno, po mogućstvu svakog utorkak, objavim jedan tekst (post) na blogu - prevod (dolazi leto, ima posla). Neću ići redom: prvo ću prevesti i objaviti deo o "aportu", zatim deo o "daunu" (zaleganju), pa o radu o vodi (dolazi sezona).  Mislim da svako može savladati radnje "uz nogu" i "sedi". Ali nemojte ih preskakti jer su oni osnova za dalju obuku ! U knjizi koju će Srpski Deutsch Drahthaar Klub izdati (nadamo se da će pregvori o dozvoli za objavljivnje biti uspešni) sve će biti redom i identično kao u originalu. Moj tekst na blogu, koji ću tu i tamo ubaciti kao dopunu ako mislim da je potrebno radi potpunijeg razumevanja će biti druge boje i italik - ukošenim slovima.
   Takođe molim čitaoce da, ako ima pitanja ili dopuna, drugih mišljenja, budu aktivni učesnici ovog poduhvata i objave sve što imaju preko komentara na blogu.
    Dobar pogled i dobre pse, obučene !  
   
                                                                     Laslo Torma

NA KRAJU PROLEĆNE SEZONE

Završila se prolećna sezona uzgojnih ispita i utakmica u polju sa ispitom u Gradištu. Po programu koji je usvojen na Skupštini (u februaru) Srpskog Deutsch Drahthaar Kluba organizovali smo 3 prolećna uzgojna ispita i dve utakmice u polju bez odstrela. Termine manifestacija smo nešto morali pomerati zbog hladnog i izuzetno kišnog proleća i kašnjenja vegetacije.

Na prolećnom uzgojnom ispitu u Kovinu 28.03. je ispitano 12 pasa. 10 je položilo a 2 nisu (zbog nemarkiranja).
Na ispitu u Kanjiži je privedeno 9 pasa, 6 je položilo ispit a 3 psa nisu, od toga 2 nisu markirala a jedan je odustao.
Na ispitu u Velikom Gradištu - Kurjačama je ispitano 4 pasa i sva četiri su položila ispit. Ukupno je ovog proleća ispitano 25 pasa, 20 je položilo a 5 nije prolećni uzgojni ispit. Sa rezultatima možemo biti zadovoljni.
Na prolećnim utakmicama je učestvovalo 20 pasa (13 u Vršcu - Vatinu i 7 u Velikoj Plani). 12 pasa se kvalifikovalo, 2 psa odličnom ocenom (CACT u Vršcu i CACIT u Plani), 2 sa vrlo dobrom i 7 sa PUO (potvrdom urođenih osobina), što ukazuje da treba i dalje raditi na usavršavanju rada oštrodlakih u polju. Bez obzira što je Klub zauzeo osnovni princip o oštrodlakom nemcu kao svestranom lovačkom psu i što forsiramo i rad posle pucnja u vodi i šumi, rad u polju je osnova rada svakog lovačkog psa, pa i oštrodlakog i kroz pretraživanje polja, nos i stajanje pas pokazuje svoje osnovne lovačke osobine i volju za rad i te discipline ne smemo zanemariti nikako, tako da ćemo i u sledećem periodu organizovati poljske utakmice i podsticati članove za učestvovanje na njima.
Baron vom Liethermoor Dejana Pantelića aportira lisicu
Na manifestacijama Kluba je sudilo 6 sudija: Velimir Netković, Dragan Vujić, Miloje Gajić, Đura Munćan, Goran Šestić i Laslo Torma. Nažalost pripravnici Kluba se nisu pojavili da stažiraju ovog proleća, te sudijski podmladak kasni.
Letnju pauzu ćemo iskoristiti za analizu učinjenog i razradu daljeg rada Kluba ove godine, tj. u jesenjoj sezoni. Održaćemo u međuvremenu sastanak Upravnog odbora i Stručnog saveta (zapisnik će biti objavljen na blogu) i preciziraćemo jesenji program i objaviti na vreme. Prva manifestacija koja sledi je Nacionalna CACT utakmica na vodi 04.09. 2010. Pozivamo vodiče da izvedu svoje pse na ovu interesantnu utakmicu. Cilj i propozicije utakmice na vodi ćemo objaviti na ovom blogu blagovremeno.
U "pauzi" do jeseni ćemo raditi na finiširanju sajta Kluba. Ovaj blog nećemo zanemariti i umrtviti - sledeće nedelje počinjemo sa objavljivanjem knjige o obuci - dresuri svestranih lovačkih pasa od dr. Carla Tabela. Počinjemo sa radnjom "aport" zatim prelazimo na "Daun" i tako redom. Svake nedelje po jedan post o obuci, a kada sve prevedemo štampaćemo i knjigu. Videćete, vredeće ! Prevešćemo i neke interesantne članke o dešavanjima u matičnom Klubu (Verein Deutsch Drahthaar) i Svetskom savezu oštrodlakih (Deutsch Drahthaar Welt-Verband).
Pratite i dalje naš sajt, pozivamo Vas da pišete svoje komentare bez ustezanja i da učestvujete u radu NAŠEG, ZAJEDNIČKOG KLUBA ! 

DOBAR POGLED !

PROLEĆNI UZGOJNI ISPIT U VELIKOM GRADIŠTU 24.04. 2010.

Rad na tragu zeca
Poslednji prolećni uzgojni ispit ovog proleća u organizaciji Srpskog Deutsch Drahthaar Kluba je održan 24.04. 2010. u Velikom Gradištu u saradnji sa LU "Golub" iz  Velikog Gradišta. Ispit se odvijao se na terenima LD "Golub" - sekcija Kurjače. Ispit počeo u 8,30 a završio se u 12,30 sati.
Na ispitu su sudili Đura Munćan iz Vršca i Marković Predrag Mapac iz Beranja. Vođe ispita su bili Mišić Dragan i Jenić Saša  iz Kurjača. Na ispit je prijavljeno 5 pasa, a četiri su privedena i svi su položili ispit.
Sledeći psi su položili prolećni uzgojni ispit u Gradištu:
1. ORIONIS AMOR, JR 77410, vlasnik i vodič Mitić Slobodan - Džo iz Velike Plane 55 bodova;
2. DARK, JR 77005, vlasnika i vodiča Gajić Miloja iz Velikog Gradište sa 46 bodova;
3. ORIONIS DŽIMI, JR 77397, Mitić Slobodana iz Velike Plane 44 boda i
4. ZANA SIRIJUS, JR 88023, vlasnika Stojanović Bore iz Vračevog Gaja sa vodičem Emilom Đorđevićem iz Kovina 39 bodova.
Mitić Slobodan - Džo sa Amorom Orionis na ispitu
 
Vreme je bilo oblačno, vetar slab, zemljište vlažno, kulture pšenica i detelina, dlakave divljači zadovoljavajuće, pernate nedovoljno. Ispit je protekao bez problema.Zahvaljujemo se domaćinima na trudu, organizaciji i gostoprimstvu, kao i vođama ispita koji su pomogli da se sve odvija po planu i bez zastoja. Slika levo sudijski tandem na ispitu, slika desno lovački dom Kurjače.